S dolaskom jeseni, u povrtnjacima dolazi do „smjene“ kultura. Iako će u priobalju rajčice, a naročito patlidžani davati plodove sve do početka studenog, želimo li tijekom zime i sljedećeg proljeća uživati u vlastitom povrću, već od kolovoza započinjemo sa sadnjom kultura kojima zimske temperature nisu prepreka u rastu.
Rajčica je jednogodišnja vrsta iz porodice pomoćnica – Solanaceae, u koju spadaju i patlidžan, krumpir. Kod nas se uzgaja u zaštićenim prostorima za konzumaciju tijekom cijele godine, a na otvorenom za potrošnju u ljetnim mjesecima.
Kada me netko pita za omiljenu vrstu povrća, uvijek se i bez oklijevanja odlučim za patlidžan ili balancanu kako ovu omiljenu povrtnicu kod nas ponegdje nazivaju. I dok su donedavno za njega bili rezervirani isključivo ljetni mjeseci, danas ih u većim marketima možemo kupiti gotovo cijele godine što mene i druge ljubitelje ovog povrća čini iznimno sretnima.
Među povrtnim kulturama koje se uzgajaju i tijekom zime, važno mjesto zauzima špinat (lat. Spinacea oleracea), jednogodišnja biljka koja porijeklo vuče s područja Azije, a poznata je već više od 2 000 godina.
Krumpir (lat. Solanum tuberosum) povrtnica je koja potječe iz Perua gdje je poznat već više od 8000 godina. U Europu je donesen u 16. stoljeću, kada je započet njegov uzgoj kao ukrasne vrsta, zbog lijepih cvjetića kojima cvjeta u kasno proljeće i ljeto.
Artičoka (lat. Cynara scolymus) je biljka koja se i danas uzgaja u mnogim vrtovima našeg priobalja, dok je u plantažnom uzgoju kod nas rijetko prisutna. Pravi gurmani s nestrpljenjem očekuju sredinu proljeća kada se na našim tržnicama nude cvjetne glavice ovog izuzetnog povrća.