Ususret sezoni patlidžana

Kada me netko pita za omiljenu vrstu povrća, uvijek se i bez oklijevanja odlučim za patlidžan ili balancanu kako ovu omiljenu povrtnicu kod nas ponegdje nazivaju. I dok su donedavno za njega bili rezervirani isključivo ljetni mjeseci, danas ih u većim marketima možemo kupiti gotovo cijele godine što mene i druge ljubitelje ovog povrća čini iznimno sretnima.

Villa Giove


patliđanOva povrtnica latinskog naziva Solanum melongena, pripadnica je porodice Solanaceae ili pomoćnica, kojoj pripadaju i krumpir, rajčica. Često se ispod kožice plodova ili gomolja biljaka iz ove porodice zamjećuju slojevi izrazito zelene boje u kojem je otrovni glikozid solanin, spoj koji se uništava termičkom obradom.
Danas su u uzgoju brojne sorte, a kod nas su najcjenjenije sorte ovalnog ili okruglog oblika, tamnoljubičaste sjajne kožice, čvrste konzistencije, koje na peteljci imaju malo bodlji i koje nisu odveć gorke. Tijekom godine trgovci nas znaju iznenaditi ponudom potpuno okruglih plodova, plodova bijele boje, onih velikih svega nekoliko centimetara, duguljastim…

Uzgoj

Patlidžan je najbolje uzgajati na srednje teškim, hranjivima bogatim humusnim tlima, koja se u proljeće brzo zagriju, koja dobro zadržavaju vodu. Tlo u kojem se uzgaja bi trebalo biti neutralne reakcije, pa ako tlo u vašem vrtu nije takvo, korigirajte ga dodavanjem kalcija. Odlično reagira na organsku tvar u tlu, pa u jesen pred sadnju, kod obrade u tlo dodajte zrelog stajskog gnoja. Isto tako, pred sadnju je potrebno dodati i kompleksna mineralna gnojiva (NPK), kojim prihranjujemo još 3-4 puta tijekom vegetacije. Kod uzgoja je potrebno poštivati plodored, pa ga nikako ne treba saditi na površini na kojoj su unatrag četiri godine bile sađene biljke iz porodice pomoćnica.

Uzgoj započinje sjetvom sjemena u zaštićenim područjima u veljači, uz presađivanje na otvoreno od kraja travnja i u svibnju. Na površini se sade na razmak 60 cm biljka od biljke i na isto toliki međuredni razmak.

PatliđanNakon što temperature porastu, kroz kratko će vrijeme napredovati, započeti s cvatnjom i zametanjem prvih plodova. Nakon što ih je zametnuto 6-7, provodi se pinciranje (prikraćivanje) vrhova grana, a grane na kojima uopće nema cvjetova i plodova dobro je u potpunosti odstraniti. Na taj način se djeluje na bolji razvitak plodova.
Tijekom cijelog razdoblja rasta potrebno je osigurati dovoljne količine vode, poglavito u vrijeme cvatnje i plodonošenja. Razdoblje berbe je od srpnja do kraja rujna, iako se vrlo često u priobalju može brati sve do prvih jačih bura, nerijetko čak do kraja studenog.

Štetnici

krumpirova zlatica
Krumpirova zlatica na patlidžanu

Od štetnika najčešći je napad lisnih ušiju, zelene breskvine uši, crne bobove uši, krumpirove uši. Ove uši, sišući biljne sokove uzrokuju deformaciju i kovrčanje listova koji gube zelenu boju, a cijela biljka zaostaje u rastu. Uši luče obilnu mednu rosu zbog koje listovi postaju ljepljivi, a zbog gljiva čađavica koje se naseljavaju, transpiracijska površina lista dodatno je smanjena. Lisne uši prenose i brojne viruse koji su dodatan problem kod uzgoja. Brojnost štetnika znatno smanjuju bubamare i ostali korisni organizmi u vrtu.

Kod uzgoja na otvorenom, čest su nametnik i krumpirova zlatica, lisni mineri i različite vrste moljaca. Sve je ove štetnike potrebno uočiti u početnim fazama zaraze kada je i suzbijanje najjednostavnije, a za detekciju pojave dobro je koristiti žute ljepljive ploče. U početku može pomoći mehaničko suzbijanje, suzbijanje biljnim pripravcima, a za jačih napada ipak je potrebno primijeniti sredstvo koje je preporučio stručnjak u poljoprivrednoj ljekarni.