Posljednjih dvadesetak godina, po vrtovima najčešće u priobalju, ali nerijetko i na kontinentu, u uzgoju je neobična penjačica krupnih plodova. Riječ je o Meksičkom krastavcu – Čajotu (Sechium edule), biljci porijeklom iz središnje Amerike koju su u nas vjerojatno donijeli pomorci sa dalekih putovanja.
Uzgaja se zbog ukusnih plodova namijenjenih ljudskoj ishrani, a u povoljnim klimatskim uvjetima, gdje biljka preživi kroz više godina, za ljudsku se ishranu koristi i zadebljali korijen.
Plodovi su izrazito bogati proteinima i vitaminima, vitaminom C, kalcijem kao i mnogim aminokiselinama.
Poznata su i njegova ljekovita svojstva. Tako se čajevi od lišća čajota primjenjuju kao pomoćna sredstva za pomoć pri liječenju ateroskleroze, povišenog krvnog tlaka, za otapanje bubrežnih kamenaca, a još su od kolonijalnih vremena na Jukatanskom otočju poznata blagotvorna svojstva ove biljke u liječenju raznih dječjih bolesti.
Penjačica za ugodnu hladovinu
Biljku odlikuje razgranata stabljika, kojoj je za rast potreban potporanj. Stoga ga sadimo uz pergole gdje može tvoriti ugodnu hladovinu, a kako stabljika naraste i do 10 metara, često ga možemo vidjeti kako se penje uz kakvo stablo ili ogradu. To nerijetko može predstavljati opasnost pogotovo za mlada, nerazvijena stabla koja mogu stradati pod teretom ove brzorastuće biljke.
Uspješno se uzgaja na dubokim tlima bogatim humusom. Kako je izrazito toploljubiva biljka uzgaja se u toplijim klimatima. Osjetljiv je na niske temperature, pa nerijetko smrzne. Ipak, ima jaku izbojnu snagu iz korijena, pa ukoliko tlo nije promrzlo, sljedeće godine ponovno bukne. Plodovi su okruglog ili kruškolikog oblika, s ili bez bodlji. Kod osjetljivih osoba plodovi mogu izazvati iritaciju kože.
Najlakše ga je razmnožiti sjemenom koje najbolje klija u samom plodu. Stoga za sadnju sljedeće godine od ovogodišnjeg uroda na suhom i umjereno toplom mjestu (oko 10oC) sačuvamo nekoliko plodova koji će brzo pustiti klicu.
Već od kraja ožujka sadimo plodove pazeći da ne oštetimo klicu koja ostaje pri površini. Kao i biljke iz porodice tikvenjača, izvrsno će reagirati na gnojidbu stajskim gnojem kojeg je poželjno dodati pred sadnju, drugi put sredinom ljeta i konačno, nakon formiranja ploda.
Sadimo biljku do biljke uz razmak od oko 1,5-2 metra. Svake je godine sa samo jedne biljke moguće očekivati obilan urod. Spravlja se na različite načine. Najčešće pržen, kuhan, za salate, umake, a u Americi se od čajota čak peku i pite.