S dolaskom jeseni, u povrtnjacima dolazi do „smjene“ kultura. Iako će u priobalju rajčice, a naročito patlidžani davati plodove sve do početka studenog, želimo li tijekom zime i sljedećeg proljeća uživati u vlastitom povrću, već od kolovoza započinjemo sa sadnjom kultura kojima zimske temperature nisu prepreka u rastu.
Među njima su najzastupljenije kupusnjače – kupus, kelj, brokula, cvjetača, raštika, ali i kelj pupčar i manje znani kineski kupus, korabica i dr. Zbog svoje iznimne otpornosti na niske temperature, kupusnjače se osim u rano proljeće sade i tijekom jeseni za zimsku i ranoproljetnu potrošnju i to uglavnom u našem priobalnom području, gdje nema opasnosti od zimskih mrazeva.
Iako su iznimno otporne na niske temperature, pri 0 stupnjeva C u potpunosti prestaju sve fiziološke aktivnosti, no ne dolazi do stradavanja biljke. U narodu je čak poznata uzrečica kako je kupus (a pri tom se misli uglavnom na sve lisnate kupusnjače) najbolji nakon što ga malo „ubije“ mraz.
Obrada tla
Sve kupusnjače najbolje uspijevaju u prozračnim, humusom bogatim tlima, blago kisele do neutralne reakcije gdje je pH vrijednost tla između 6 i 7. Ukoliko vrtno tlo nije takvo, treba ga pred sadnju kvalitetno obraditi i pognojiti, čime biljkama osiguravamo sve preduvjete za uspješan rast.
Vrlo je važno odrediti pravilan plodored, kako bi smanjili pojavnost bolesti i štetnika, a tako i reducirali uporabu pesticida.
Ukoliko je to moguće, preporučljivo je kupusnjače na istoj površini saditi tek svake 3 godine, a dobro ga je saditi na površini na kojoj su prethodno bile posađene rajčica, cikla, krastavac, celer, krumpir, grašak i dr.
Pravilnom obradom koja uključuje razne agrotehničke mjere utječemo na kvalitetu tla. Obradom tla aktiviramo dio hranjiva iz dubljih slojeva i na taj način ih činimo pristupačnim biljkama. Ujedno popravljamo i strukturu tala.
Ukoliko je tlo na kojem planiramo sadnju kupusnjača previše zbijeno, glinasto, potrebno je dodati tvari koje će povećati poroznost tla te na taj način omogućiti bolje prozračivanje. Što više organske tvari dodamo, to bolje. Treset, kompost, stajsko gnojivo potrebno je dodavati nekoliko godina za redom.
Kvalitetu tla poboljšavamo i dodavanjem vapna koje djeluje na smanjenje kiselosti. Kiša naime stalno ispire vapno iz tla pa ono postaje kiselo. Vapno djeluje i na aktivnost organizama tla, povećava otpornost biljke, smanjuje zbijenost glinastih tala. Možda najvažnije od svega jest da vapno kao glavni sastojak sadrži kalcij, važan element u ishrani biljaka.
Sadnja
Nakon kvalitetne pripreme, slijedi sadnja. Iako je moguća i direktna sjetva na površini, uz kasnije rasađivanje, za kućni povrtnjak je ipak preporučljivije saditi presadnice, iz vlastitog uzgoja ili kupljene na tržnicama koje su još od kolovoza prepune presadnica.
Razmak sadnje ovisi o vrsti koja se sadi, sorti i sl. Ipak, najčešće preporučivan razmak sadnje je 40 cm biljka od biljke, kako bi imale dovoljno prostora za nesmetan rast i razvoj.
Posađene se kupusnjače obavezno tijekom vegetacije okopaju 2-3 puta, a iznimno je važno i redovito zalijevanje, naročito u vrijeme formiranja glavice. Ovo je posebno važno u priobalju, gdje mnogi računajući na povremenu kišu zimi, zaboravljaju koliko bura isuši tlo, te kako je biljkama i tada potrebno osigurati dovoljno vode.
Bolesti i štetnici kupusnjača
Kupusnjače često stradaju od mnogih štetnika. Nekako najpoznatiji i najuočljiviji je kupusni bijelac, bijeli leptir koji se javlja 2-3 puta godišnje. U travnju, potom u srpnju, a treća generacija u rujnu. Upravo ova generacija odlaže jajašca na naličju listova iz kojih se sljedeće godine razvije gusjenica, a iz nje opet leptir.
Na kupusnjačama su česte i lisne uši koje ponekad u potpunosti kontaminiraju već oformljenu glavicu i tako onemoguće konzumaciju. Česti su i štitasti moljci, tripsi, razne gusjenice. Jedan od najvećih neprijatelja kupusa su i puževi, koji tijekom samo jedne noći mogu u potpunosti obrstiti mladi nasad.
Imate li namjeru svoj nasad uzgajati na ekološkim principima, upotreba kemijskih sredstava nije za vas. Oboružajte se strpljenjem i gusjenice i puževe uklonite mehanički, a od pomoći za suzbijanje većine štetnika i bolesti mogu poslužiti i biljni pripravci.