Rotkvica, mladi luk, hren – povrće uskršnjeg stola

Rotkvica je neizostavni dio uskršnjeg doručka, pravi povrtni vjesnik proljeća, neizostavni sastojak proljetne salate, jedna od povrtnica koja je vrlo jednostavna za uzgoj, u vrtu, na balkonu u malo većoj posudi, svejedno.

Villa Giove

Radi se o jednogodišnjoj  biljci, latinskog naziva Raphanus sativus koja se uzgaja zbog zadebljalog podzemnog dijela, hipokotila na koji se nastavlja tanki korjenčić. Na nadzemnom dijelu stvara lisnu rozetu, sastavljenu od dlakavih, ovalnih listića.

S obzirom da se jestivi dio razvija plitko u tlu, potrebno ju je sijati na dobro razrahljenim tlima, bogatim organskom tvari. Ipak, ne podnosi gnojidbu stajskim gnojem neposredno pred sjetvu, zato ju je potrebno sijati na površini koja je gnojena prethodnih godina.

Idealna je sjetva na površini na kojoj su prethodno bile uzgajane grahorice, koje fiksacijom dušika iz zraka u tlu ostavljaju dovoljne količine dušika za uzgoj rotkvice.

Tlo se obrađuje do 20-ak cm dubine uz dodavanje kompleksnog mineralnog gnojiva, NPK formulacije 7-20-30. U našem se priobalju sije na otvorenom već od kraja veljače, a u hladnijim područjima u ožujku. Najbolje raste pri temperaturi od 15-20 stupnjeva C, dok na temperaturama ispod 5 stupnjeva C zaustavlja rast.

Uzgoj sve do u jesen

Uzgoj je moguć sve do kasne jeseni, izuzev  tijekom najtoplijeg dijela ljeta, kada joj zbog visokih temperatura opada kvaliteta  ploda, koji postaje drvenast i ljutkast.

Sije se ili u redove uz razmak 15-20 cm, na dubinu od oko 1 cm, ili omaške na gredici, nakon čega se sjeme blago ukopa grabljicama.


Ukoliko je posijana pregusto, nakon nicanja je potrebno prorijediti, kako bi se biljke mogle dobro razviti.  Nakon sjetve, a i tijekom razdoblja rasta redovito zalijevanje je nužno i nikada se ne smije dozvoliti da se tlo previše isuši.

Rotkvica je biljka vrlo kratke vegetacije, pa će već nakon 5-6 dana po sjetvi niknuti prve biljčice, a već nakon 30 dana ju je moguće brati za konzumaciju. Zato je, kako bi ste u ovom iznimno zdravom povrću uživali kroz nekoliko mjeseci, dobro sjetvu obavljati periodički, svakih 10-ak dana.

Ako govorimo o zdravstvenoj vrijednosti rotkvice, ima blagotvoran učinak na probavni trakt, pomaže i kod vraćanja apetita. Iznimno je bogata vitaminima A, B skupine i C, a obiluje i željezom, fosforom, kalijem i kalcijem.

Mladi luk

Evo nam još jednog favorita uskršnjeg doručka, poglavito u područjima u kojima je uskršnja šunka neizostavna delicija.

Mladi luk se sadi u studenom, na velikim površinama i u komercijalnom uzgoju proizvodnjom presadnica sjetvom sjemena, dok se u vrtovima najčešće uzgaja iz lučica. Površina na kojoj se sadi treba biti dobro pripremljena, razrahljena i pognojena organskim gnojivima, najbolje prezrelim stajnjakom ili kompostom.

Na istoj površini, luk ili ostale vrste iz porodice lukova, moguće je saditi svakih 4-5 godina, kako bi se spriječile štete od raznih štetnika.

Sadi se tako da se na dobro pripremljenoj gredici naprave jarčići dubine oko 5 cm u koje se polažu lučice i to na način da se zašiljeni dio iz kojeg će potjerati listove postavi prema gore, a dio s korjenčićima prema dolje.

Razmak između lučica neka bude 5-10 cm, uz proljetno prorjeđivanje. Prorijeđene biljke iskoristite za potrošnju kao mladi luk, a biljke koje su ostale u tlu, pustite da rastu sve do sredine ljeta, do kada će formirati lijepu glavicu. Sličan je uzgoj i luka kozjaka – ljutike.

Kako bi spriječili pojavu lukove muhe, štetnika koji znatno oštećuje lukovice, među luk posadite mrkvu, koja će svojim mirisom tjerati lukovu muhu, dok će miris luka spriječiti štete od mrkvine muhe.

Hren

Iako njegov uzgoj nije čest, ipak je šteta ne imati u svom vrtu i ovu vrijednu povrtnicu, karakterističnog okusa i mirisa, kojoj se također pripisuju razna ljekovita svojstva.

Hren je višegodišnja biljka koja se uzgaja zbog zadebljalog podzemnog dijela – rizoma, kojim se ujedno i razmnožava.

Intenzivni rast odvija se pri temperaturama od oko 20 stupnjeva C, dok je iznimno otporan spram niskih temperatura, pa ga i ekstremi od -30, -40 stupnjeva neće uništiti. Uzgaja se na srednje teškim tlima kakva je pjeskovita ilovača. Površinu na kojoj će se saditi treba pognojiti zrelim stajskim gnojem i kompleksnim, NPK gnojivima s većim udjelom fosfora i kalija u odnosu na dušik.

Materijal za sadnju se dobije dijeljenjem podanka, a idealne su reznice debljine 1,5 – 2 cm, dužine oko 20 cm.

Sadi se na dubinu od 15 cm u jesen ili u rano proljeće. Hren se vadi od jeseni do proljeća, ovisno o potrebi, a izvađeni korijen može u frižideru ostati duže vrijeme.

Kod uzgoja u vrtovima, nerijetko na istom mjestu bude zasađen godinama, iako ga je dobro s vremena na vrijeme presaditi na novu površini na kojoj nije uzgajan nekoliko prethodnih godina. Hren sadrži gotovo dvostruko više vitamina C od limuna, a bogat je i vitaminima B skupine, mineralima – kalcijem, željezom, fosforom.

Hren je prirodni antibiotik, jakog antibakterijskog djelovanja, koji se koristi za liječenje kašlja, podizanje imuniteta.  Njegov izuzetno snažan miris i oštar okus potječe od gorušičinog ulja kojim obiluje, a okus se može ublažiti i samim stajanjem naribanog hrena na zraku, kao i miješanjem s majonezom i drugim dodacima.