Krastavac (Cucumis sativus) jednogodišnja je zeljasta biljka iz porodice tikvenjača (Cucurbitaceae), u koju se ubrajaju i tikve, dinje i lubenice. Zbog brzog rasta i visokog prinosa, jedna je od najčešće uzgajanih kultura u povrtnjaku. Uzgoj krastavaca je jednostavan, čak i na balkonu, u tegli.
Danas postoji velik broj sorti, od sitnih kornišona koji se koriste za kiseljenje do salatnih krastavaca različitih veličina, boje kore i količine sjemenki.
Na istoj biljci se razvijaju muški i ženski cvjetovi, pri čemu su muški često brojniji. Zbog toga se danas često uzgajaju hibridi s većim udjelom ženskih cvjetova, koji osiguravaju veći prinos. Cjelogodišnji uzgoj je moguć u staklenicima i plastenicima, a na otvorenom se uzgaja u toplijem dijelu godine.
Uvjeti uzgoja krastavca
Krastavac razvija plitak korijenov sustav, najčešće na dubini od 10 do 25 centimetara, zbog čega je izrazito osjetljiv na nedostatak vode. Tijekom toplih ljetnih dana potrebno je redovito zalijevanje, a s razvojem biljke i početkom plodonošenja potrebe za vodom dodatno rastu. U početku uzgoja zalijeva se rjeđe i s manjim količinama vode, dok se kasnije zalijevanje provodi gotovo svakodnevno.
Krastavac najbolje uspijeva na:
- dubokim i prozračnim tlima
- tlima bogatim organskom tvari
- sunčanim položajima
Za dobar rast važno je kvalitetno pripremiti tlo i osigurati dovoljno hranjiva.
Sadnja krastavca
Krastavac se može uzgajati direktnom sjetvom ili sadnjom presadnica.
Sjetva na otvorenom obavlja se od sredine travnja, kada temperatura tla prijeđe 15 °C.
Siju se 3–4 sjemenke u svakoj „kućici“, a nakon nicanja ostavlja se najjača biljka. S porastom temperature i duljine dana stvaraju se optimalni uvjeti za rast i razvoj.
Od zametanja ploda do berbe obično prođe desetak dana, a to razdoblje može biti kraće ako biljka nosi manji broj plodova.
Uzgoj uz potporanj
Krastavac razvija vitice kojima se prihvaća za potporanj. Uzgoj na mreži ili kolcima omogućuje bolju prozračnost biljke i lakšu berbu.
U komercijalnom uzgoju koriste se mreže, dok se u manjim vrtovima mogu koristiti:
- drveni kolci
- različite potporne konstrukcije
- mreže za penjanje
Zanimljivo je da se kao potpora može koristiti i osušeno božićno drvce, po čijim će se granama biljka prirodno širiti.
Nakon početka plodonošenja vrlo je važno redovito prihranjivanje. Preporučuje se korištenje NPK gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija, koji potiču razvoj plodova i povećavaju urod
Bolesti i štetnici
Plamenjača – prepoznaje se po žutim pjegama koje se pojavljuju na listu. U početku su manje, a s vremenom postaju sve veće, tamnije da bi u konačnici u potpunosti posmeđile. Tako oštećeni listovi propadaju, cijela biljka gubi na vitalnosti što ima znatan utjecaj i na kvalitetu ploda. Razvoju ove bolesti znatno doprinosi visoka zračna vlaga, pa je iznimno važno biljke ne polijevati po listovima. Također je dobro izbjegavati sadnju na površinama na kojima je u prethodnom razdoblju bila uzgajana kultura iz porodice tikvenjača.
Pepelnica – vrlo česta bolest krastavaca kojoj također pogoduje visoka vlaga zraka uz visoke temperature. Prepoznaje se po pepeljastim nakupinama na naličju lista, koji brzo žuti, suši se i propada.
Od štetnika su najčešći štitasti moljac i razne vrste ušiju čija se početna zaraza prepoznaje po ljepljivoj mednoj rosi po listovima i plodovima, na koje se uskoro naseljuju gljive čađavice. Štete mogu napraviti i lisni mineri, koji se prepoznaju po karakterističnim ubušenim hodnicima – minama unutar lista. Dobar plodored uz dobru prozračnost nasada mogu smanjiti štete.
Najčešće greške u uzgoju
Jedna od najčešćih pogrešaka je nedovoljno zalijevanje tijekom toplih razdoblja. Zbog plitkog korijena biljka brzo reagira na manjak vode, što dovodi do slabijeg rasta i deformiranih plodova.
Također, zalijevanje po listovima može potaknuti razvoj bolesti, pa se preporučuje zalijevati izravno u tlo.
