Salata – sve o uzgoju

Početak proljeća je idealno vrijeme za sadnju salate, koja zbog relativno kratke vegetacije brzo dospijeva za branje. Uzgajamo ih dok na otvorenom ne prispiju prve rajčice i krastavci koji su glavni sastojci ljetnih „salata“.

Villa Giove

Iako pod salatama smatramo i vrste sitnog lista, poput matovilca, rikule, potočarke i brojne druge, ovim tekstom ćemo se zadržati na zelenim, glavatim salatama koje dijelimo u dvije osnovne grupe: kristalke, salate tvrđih hruskavih listova koji su na krajevima jače nazubljeni i puterice (maslenke) čiji su listovi nježniji, a lisni rub prilično ravan. Unutar ovih osnovnih skupina postoje brojne sorte koje se međusobno razlikuju oblikom, bojom i veličinom listova, veličinom glavica i dr. Danas ih komercijalno poznajemo kao “crveni ili zeleni hrastov list”, “crvena puterica” i dr.

 

Salata (Lactuca sativa) pripada porodici glavočika (Compositae), a ubraja se u jednogodišnje zeljaste biljke. Sadrži oko 95% vode, 2% šećera te je kao takva idealna namirnica za sve one koji su na nekom režimu prehrane. U 100 grama svježe zelene salate ima svega 13 kcal. Bogata je vitaminima C, B1, B2, karotinom, kalijem, željezom, fosforom i drugim mikronutrijentima.

Uzgojni uvjeti

Osnovni preduvjet za uzgoj salate je dobro i kvalitetno tlo, kakvim smatramo humusom bogato, rastresito tlo koje dobro zadržava vlagu. Kvaliteta tla je iznimno važna s obzirom da salata razvija korijen plitko, pri površini tla. Što se tiče plodoreda, salata je za razliku od brojnih drugih vrsta iznimno tolerantna, pa uzgoj na istoj površini tijekom nekoliko godina uglavnom neće predstavljati nikakav problem.

Iako je uzgoj moguće u većem dijelu godine, poglavito u našem priobalju, najpogodnije vrijeme uzgoja na otvorenom je proljeće i jesen, kada su temperature zraka oko 20 stupnjeva C, što se smatra idealnom uzgojnom temperaturom. Pri višim temperaturama salata raste, ali su kakvoća glavica i sam prinos lošiji, poglavito ako visoke temperature dolaze u kombinaciji sa suhoćom tla i zraka.

Površina na kojoj će se saditi se obrađuje do dubine 20-25 cm, uz dodavanje gnojiva. Na otvorenom se salata može sijati direktno u redove u jarčiće dubine 1-2 centimetra, a razmaka među redovima od 30 cm ili se mogu saditi ranije uzgojene presadnice.  Ako direktno sijemo, kako biljke niču, provodi se prorjeđivanje u nekoliko navrata i to sve dok se ne postigne razmak među biljkama od oko 20-25 cm unutar reda. Prorijeđene biljčice se mogu iskoristiti za sadnju na neku drugu gredicu ili se mladi listovi mogu konzumirati.

 

Zalijevanje

Tijekom uzgoja je nasad potrebno održavati vlažnim, jer je salata iznimno osjetljiva na nedostatak vode. Bolje ju je zalijevati rjeđe većim količinama vode, nego blago orositi svakodnevno. Preporučljivo je salatu zalijevati za oblačna vremena, kako kapljice vode ne bi izazvale opržotine po listovima.

Krajobrazni projekti leaderboard

Uz zalijevanje, moguće je salatu prihraniti i mineralnim gnojivom, preporučljivo KAN-om, iako kod hobi uzgoja gdje prinosi nisu presudni, ova prihrana izostaje.

U komercijalnom uzgoju se na osnovi veličine i čvrstoće glavice određuje i optimalno vrijeme berbe, dok se kod uzgoja u vrtu vrijeme berbe određuje ovisno o potrebi za salatom. Ipak, salata posađena u kasnu jesen može pod naletom prvih bura stradati od hladnoće, pa ju beremo pred buru (poglavito osjetljivije sorte) ili nasad zaštitimo agroplatnom ispod kojeg je temperatura za nekoliko stupnjeva viša u odnosu na okolnu temperaturu.

U proljeće posađena salata s porastom temperatura može naglo prorasti, odnosno započeti s cvatnjom, pa je i o tome potrebno voditi računa kod planiranja berbe. Ubrana salata se tijekom nekoliko dana može održavati svježom u hladnjaku.

S obzirom da je salata jednostavna za uzgoj, danas ju uzgajaju i oni bez vrta, u posudama na balkonima. Postupak uzgoja je sličan opisanom, uz pojačanu brigu o zalijevanju zbog bržeg isušivanja supstrata. Dakle, uz trošak od par kuna za vrećicu sjemena, nešto supstrata i jednu posudu, mnogo manje no što dođe vrećica od 200 grama oprane salate u trgovačkom centru, možete uživati u salati uzgojenoj na vlastitom balkonu.

Bolesti i štetnici

Od štetnika se na salati za toplijeg vremena pojavljuju lisne uši, koje se zavuku u glavicu među lišćem pa takva salata zahtjeva temeljiti pranje prije konzumacije. Velike štete na salati prave i puževi koji se rado goste njenim sočnim, mesnatim listovima. Od bolesti se često pojavljuju bijela trulež koja nepovratno dovodi do propadanja cijele biljke.

S obzirom da se salata konzumira u svježem stanju, štetnike svakako pokušajte suzbiti prirodnim pripravcima. Evo kojima i na koji način:

Pripravak od kore krumpira

Nezasoljenu vodu u kojoj se kuhao krumpir možete upotrijebiti kao sredstvo protiv lisnih ušiju, posebice na ružama. Nakon što se voda ohladi, poprskajte njome salatu na kojoj ste primijetili pojavu lisnih ušiju.

Juha od koprive

Uberite koprivu prije tvorbe sjemena. Kilogram svježe ili 200 g suhe koprive stavite u 10 l kišnice. Na suncu će nakon 3-4 dana juha provreti. Razrijeđenu u omjeru 1:50 koristite protiv lisnih ušiju i pauka.