Kalamondin, citrus latinskog naziva Citrofortunella macrocarpa znan je i kao filipinska limeta, sobna naranča. Nastao je križanjem mandarine i kumkvata. Radi se o manjem stabalcu visine 90-120 cm, sjajnih listova koji se u vrijeme cvatnje tijekom proljeća, okiti brojnim bijelim mirisnim cvjetovima. Iz cvijeta se krajem ljeta i u jesen razviju žuto narančasti plodovi okruglastog oblika promjera oko 3 cm, slični mandarini. Okusom su slatko kiselklasti. Plodovi se beru kada su dovoljno omekšali, kada im boja prelazi iz žute u narančastu. Cijela biljka habitusom podsjeća na kumkvat, a razlika je najuočljivija u obliku ploda.
Uzgoj
Kalamondin je zapravo idealan citrus za uzgoj u stanu. Zato se najčešće uzgaja u tegli, najljepše onoj od terakote u kojoj izgleda savršeno. Najtolerantniji je spram svih agruma na niske temperature, pa će bez problema podnijeti temperature i do -5 stupnjeva. Zato se može uzgajati i u vrtu, na terasi. Ipak, preporuka je pred početak zime posudu premjestiti u negrijani zatvoreni prostor, s dovoljno svjetla.
Na otvoreno ga iznesite početkom proljeća kada prođe opasnost od mrazeva. U stanu kao i na otvorenom, birajte za njega potpuno osunčane položaje. Uspijevat će i u djelomičnoj sjeni.
Kod sadnje birajte dovoljno velik lonac u kojem će se moći nesmetano razvijati. Za sadnju koristite propusno tlo, blago kisele reakcije. Takav supstrat, namijenjen uzgoju citrusa možete kupiti u vrtnim centrima. Nemate li takav, koristite mješavinu od jednakih dijelova ilovače, lisnjače i pijeska.
Kalamondin je izuzetno otporan na sušu, pa će bez problema podnijeti kraće zasušivanje.
Najbolji način određivanja pravog trenutka za zalijevanje jest kada se površinski sloj od nekih 10-ak centimetara prosušio. Zajedno sa zalijevanjem, u razdoblju od proljeća do pred jesen redovito i prihranjujte tekućim hranjivima.
Biljka se može uzgojiti iz sjemena i klija vrlo brzo. Do prvih plodova bi ste trebali doći prilično brzo, već za dvije do tri godine. U prvim godinama ostavite tek nekoliko plodova na stablu, kako velika količina njih ne bi iscrpila biljku.
Presađivanje
Biljku koja nije postigla punu veličinu presađujte svake tri godine u nešto veću posudu od one u kojoj je bila posađena ranije. Kada biljka postigne punu veličinu dalje se ne presađuje, već se svake godine izmijeni desetak centimetara površinskog tla, novim svježim supstratom. Pazite pritom da previše ne oštećujete korijenje.
Orezivanje
Ako se biljka previše razbujala, biti će ju potrebno orezati. Činite to u proljeće tako da prorijedite grane u središtu biljke, kako bi se postigla dobra osvijetljenost svih biljnih dijelova. Također, orežite sve suhe i oštećene grane te sve izboje koji se pojavljuju iz podnožja biljke. Orezivanjem potičemo stvaranje novih grana koje će nositi brojne nove cvjetove.
Bolesti i štetnici
Najčešći štetnici na kalamondinu, kao i na većini citrusa su lisne uši koje se hrane sisanjem biljnih sokova, zbog čega biljka zaostaje u rastu. Uši luče mednu rosu na koju se naseljavaju gljive čađavice, koje dodatno nagrđuju izgled listova i plodova.
Čest je i crveni pauk, kojeg uspješno suzbijamo povećanjem vlage zraka, redovitim prskanjem listova, a sporadične štete mogu raditi i lisni mineri.