Iz godine u godinu trud mnogih vrtlara upropaste malena stvorenja koja se u velikom broju nasele na brojne biljne vrste koje na taj način izgube svoju dekorativnu funkciju. Između mnogih štetnika, lisne uši su jedni od češćih.
Radi se o malenim kukcima, lagano izduženog tijela s tri para nogu. Različiti su u boji koja je ovisna o vrsti, stadiju razvoja te o biljci hraniteljici. Tako imamo ušiju koje su zelene, žućkasto – zelene, crne, zeleno – crne, ružičaste i drugih boja.
Uši prezimljuju na biljci domaćinu, odakle s porastom temperatura u proljeće lete na druge biljke. Nekoliko je najčešćih uši, primjerice Zelena breskvina uš (Myzus persicae), ružina lisna uš (Macrosiphum rosae), oleandrova lisna uš (Aphis nerii) i dr.
Redovitom kontrolom spriječite štete
Ono što im je svima zajedničko jest da napadnutoj biljci sišu biljne sokove, pri čemu su najugroženiji najnježniji dijelovi biljke, primjerice mladi izboji, cvjetni pupovi i sl. Napadnute biljke zaostaju u rastu, dolazi do deformacije izboja i kovrčanja listova.
Lisne uši obilno luče mednu rosu koja kapa po listovima, koji postaju sjajni i ljepljivi, a ubrzo se na njih naseljavaju gljive čađavice. Ubrzo cijeli list pocrni, a zatim i otpadne.
Potrebno je redovito kontrolirati biljke, posebno naličje mladih listova na kojima se mogu nalaziti i cijele kolonije uši, te po uočenoj pojavi krenuti u njihovo suzbijanje. U praćenju pojavnosti, a i u smanjenju njihova broja mogu pomoći žute ljepljive ploče, na koje se uši zalijepe.
U početnim fazama zaraze također mogu poslužiti biljni preparati, no ako se zaraza ne obuzda na vrijeme, rješenje će biti u primjeni nekog od insekticida.
Ipak, pri tom budite oprezni jer se uz štetne lisne uši vrlo često nalaze i korisni organizmi koji se njima hrane, poput bubamare – božje ovčice, osolikih muha, uholaža.
Ako se ipak odlučite na primjenu kemijskog sredstva, posavjetujte se sa stručnjakom u poljoprivrednoj ljekarni, a pri primjeni se strogo pridržavajte datih uputa.