Ružmarin ili ruzmarin, vrsta latinskog naziva Rosmarinus officinalis, zimzeleni je drvenasti grm kožastih, igličastih listova i prekrasnih plavkasto ljubičastih cvjetova. Tipična je mediteranska vrsta, samonikla na mnogim hrvatskim otocima, a uzgaja se i na kontinentu, s obzirom na otpornost prema niskim temperaturama. Ipak, u hladnijim područjima ga treba saditi na zaštićenim položajima ili kao lončanicu koja će se u razdobljima s mrazom prenijeti u zatvoreni prostor.
Ako ipak zimi smrzne, biljku je potrebno drastično orezati, gotovo pri samom tlu. Kako ima jaku izbojnu snagu, vjerojatno će potjerati nove izboje.
Osim običnog ružmarina, u hortikulturi je često u primjeni i puzajuća sorta – R. officinalis var. „prostratus“. Visine je oko 30-ak cm, a najčešće se koristi kao pokrivač tla ili kao puzeća vrsta za prekrivanje zidova. Naročito je lijep ukoliko mu se, do 1, 5 metara duge grane, pružaju preko suhozida. Manje je otporan na niske temperature od R. officinalis, pa ga treba saditi uglavnom u toplijim područjima.
Omiljena pčelinja paša
Svi biljni dijelovi prepuni su eteričnog ulja, zbog čega cijela biljka ima karakterističan, većini ugodan miris. Količina eteričnog ulja se povećava ukoliko je biljka rasla u sušnim uvjetima, bez dodatne prihrane.
Iako cvjeta gotovo tijekom cijele godine, najintenzivnije ipak od sredine proljeća do kraja ljeta. Omiljena je pčelinja paša, a upravo med od ružmarina posebno je cijenjen zbog brojnih ljekovitih svojstava.
Boja cvijeta: svijetlo plava, ljubičasta
Položaj i tlo: Uzgaja se na potpuno osunčanim položajima, idealno na hranjivima siromašnim tlima.
Zalijevanje: izuzetno otporan na sušu, pa biljke koje su se dobro zakorijenile, nije potrebno zalijevati
Razmnožavanje: Najjednostavniji način razmnožavanja je reznicama koje se uzimaju u drugoj polovici ljeta
Primjena: za sadnju na obrube gredica, kao pokrivač tla te kao niža živica.
Problemi u uzgoju
Iako je, zahvaljujući eteričnim uljima koja su prisutna u cijeloj biljci, ružmarin izuzetno otporan na napad većine štetnika, zadnjih godina uvelike strada od napada ružmarinove zlatice (lat. Chrysolina americana).
Ovaj štetnik, dužine do 1 cm, metalno je zelene boje sa smeđim uzdužnim prugama. Izjeda lišće ružmarina, pa za jakog napada može prouzročiti potpuni golobrst.
Upotrebu sintetskih insekticida treba izbjegavati, zbog mogućeg lošeg utjecaja na pčele. Suzbijati se može sredstvima na bazi buhača, neema.
Osim ružmarina, napada i lavandu, oleandar i mnoge druge vrste.
