Lavanda je vrsta čiji se cvjetovi od davnina koriste kao sredstvo u suzbijanju moljaca, no ima i niz drugih korisnih svojstava. Njena je uporaba raširena u narodnoj medicini, kozmetologiji, odnedavno i u kulinarstvu.
Naziv lavanda potječe od latinske riječi “lavare” što znači “pranje”, “kupanje”, a danas je poznato kako su se još stari Rimljani rado kupali u vodi u kojoj su se namakali cvjetovi lavande.
Kod nas je sadnja lavande započela negdje dvadesetih godina prošlog stoljeća i od tada je lavanda jedna od glavnih poljoprivrednih kultura na mnogim našim otocima, najviše na Hvaru. Koliko je značila otočnom pučanstvu kazuje i podatak kako se od prodaje jedne litre lavandinog ulja tih godina moglo preživjeti i nekoliko mjeseci.
Danas je lavanda u uzgoju raširena posvuda po Hrvatskoj, pa ju tako plantažno nalazimo i u Slavoniji, Lici, okolici Zagreba, a kao ukrasni grm je sigurno prisutna u velikom broju vrtova.
U hortikulturi se koristi za sadnju u skupinama, kao slobodnorastući grm, ali i kao vrsta za neformalnu živicu. U formalnoj, onoj koja se često reže, izostala bi bogata cvatnja koja upravo lavandi daje uresnu notu. Lijepo se kombinira s mnogim cvjetnim vrstama, mediteranskim biljem, ali i ružama. Na balkonima se uzgaja zasađena u teglama.
Cvijet lavande omiljen je mnogim kukcima, leptirima, a naročito pčelama, kojima polja lavande u cvatu predstavljaju odličnu pašu. Cvjetovi lavande mogu se i sušiti. Tek ubrane klasove lavande svežite u snopiće i okrenute prema dolje smjestite na suho i sjenovito mjesto.
Vrste lavande
Danas je poznato preko 30 vrsta lavande i preko 200 sorti. Ipak, u uzgoju prevladavaju dvije vrste.
Prva je Prava lavanda – Lavandula angustifolia (sin. L. officinalis), izvorna biljka od koje su križanjima dobivene brojne sorte. Njen je list uži od listova drugih sorti, a cvjetni klas kraći. Sadrži i manje količine eteričnih ulja od hibrida, no ulje prave lavande je cjenjenije, time i skuplje.
Od prave su lavande dobivene brojne sorte poznate pod nazivom “engleska lavanda”, koje se danas primjenjuju u hortikulturi. Njihova je odlika da tvore kompaktne grmiće visine 40-70 cm visine. Ovdje spada i bijela lavanda – L. angustifolia “Nana alba”, niska sorta, visine do 30 cm, prekrasnih no ne toliko mirisnih bijelih cvjetova.
Druga vrsta je križanac nastao križanjem prave lavande i širokolisne lavande, a poznata je pod nazivom Lavandula hybrida (sin. Lavandula x intermedia). Grmovi ove lavande su viši, često i do 1 metra visine, s dužim klasovima cvjetova i širih listova. Ova se lavanda najčešće koristi kod plantažnog uzgoja, jer sadrži veće količine eteričnog ulja u svojim cvjetovima.
Poznate su još i francuska lavanda (Lavandula dentata), nazubljenih listova, česta u uzgoju u loncima, španjolska lavanda (Lavandula stoechas), portugalska lavanda (Lavandula spica)
Uzgoj lavande
Da bi lavanda dobro uspijevala nužno je osigurati potpuno osunčan položaj na dobro dreniranim tlima.
Ne traži mnogo hranjiva, čak će bolje uspijevati na hranjivima siromašnom, pjeskovitom tlu alkalne reakcije. Iako će ovakve uvjete imati na većem dijelu priobalja i na otocima i na kontinentu će uspijevati osiguramo li joj barem dijelom osunčan kutak, zaštićen od hladnih vjetrova.
Za održavanje gustog, kompaktnog rasta, vrlo je važno lavandu redovito orezivati.
Prvi puta ju režemo krajem proljeća ili početkom ljeta kada i prvi puta cvjeta, a drugi put krajem ljeta, nakon ponovljene cvatnje. Vrlo je važno svaki puta orezati sve cvjetne stapke zajedno s dijelom grančica s listovima. Ukoliko se vaša biljka previše razrasla i ukoliko je izgubila lijepu formu, početkom proljeća ju jače orežite. Dobro bi bilo ipak ne rezati do “starog” drva, s obzirom da iz njega teško izbijaju pupovi. Nakon rezidbe biljku zalijte, a uskoro bi trebao započeti rast novih izboja pa će biljka do ljeta formirati lijep oblik. Jedino će cvatnja biti siromašna ili je uopće u prvoj godini reza neće ni biti.
Zbog svojih skromnih zahtjeva u pogledu zemljišta, lavandu je najbolje ne prihranjivati, a i sa zalijevanjem budite oprezni. Tek posađene biljke zalijte, a nakon toga zalijevajte svaka 2-3 tjedna. Sjetite se kako lavanda raste npr. na Hvaru, u siromašnom tlu, na najjačem suncu i bez pretjeranih oborina tijekom ljeta.
Razmnožavanje lavande
Razmnožiti lavandu vrlo je jednostavno. Dovoljno je sredinom ljeta s matičnog grma odrezati nekoliko grančica veličine 10 – ak centimetara. U propusnom supstratu vrlo će se brzo ukorijeniti, pa tako dobivene sadnice presađujemo u pojedinačne posude u kojima ostaju dok dovoljno ne ojačaju kada su spremne za sadnju na stalno mjesto.
Bolesti i štetnici
Najčešći nametnik na lavandi je gljivica koja uzrokuje trulež korijena, a zbog koje se biljka suši i propadne u svega nekoliko dana. Bolest je teško kontrolirati, a zaraženu biljku je najbolje izvaditi i spaliti. Kod početne zaraze može pomoći prskanje preporučenim fungicidom.
Na lavandi se ponekad pojavi i zelena lisna uš koju je lako uočiti na samoj biljci, a uzrokuje točkasto žućenje listova.
Lavandom protiv nesvjestice
Lavanda se još od davnina upotrebljavala kao djelotvorno sredstvo protiv nesvjestice.
Jednostavno je načiniti djelotvoran pripravak – ocat od lavande na način da cvjetove lavande stavimo u tamnu bocu i prelijemo s vinskim octom. Pustimo da odstoji neko vrijeme. Začepljenu bocu čuvamo na tamnom mjestu. U slučaju nesvjestice, pripravkom namažemo sljepoočnice te udišemo njegov aromatičan miris.