oleandar

Ljeto uz oleandre

Ljeti ćete rijetko gdje na obalnom pojasu, ali i dublje na kontinentu pronaći vrt u kojem ne cvjeta barem pokoji grm oleandra. Jednako je lijep zasađen u vrtu, ali i u cvjetnoj posudi.

Njihova uresna vrijednost poznata je već više od 2000 godina, a do danas je razvijeno preko 400 sorti oleandara koji se međusobno razlikuju u boji i obliku cvijeta, visini.

Ono što oleandar čini interesantnim jest dugotrajna i bujna cvatnja koja započinje početkom ljeta, a produžuje se do duboko u jesen. Cvjetovi mogu biti jednostavni ili puni, a dolaze u raznim nijansama bijele, crvenkaste ili ružičaste boje. Kod velike većine sorti cvjetovi imaju blagi, opojni miris.

Oleandar je zimzeleni grm ili stabalce koje naraste do oko 4 metra visine, podrijetlom iz mediteranskog područja i jugozapadne Azije. Latinski naziv vrste je Nerium oleander. Kako na  grčkom nerion znači voda, tj. vlaga lako se dade zaključiti kako je oleandar vrsta koja traži mnogo vode. Međutim i u nešto sušnijim područjima jednako će dobro uspijevati. Osjetljiv je na niske temperature, pa čak i nakon kratkotrajnih mrazeva lako smrzne. Izložen temperaturama nižim od –8 stupnjeva tijekom nekoliko dana sigurno će propasti. No kako ima jaku izbojnu snagu iz panja, vrlo vjerojatno će se i oporaviti.

Odličan za sadnju uz prometnice

Na prirodnim staništima oleandri rastu uz potoke gdje imaju dovoljno vode i tijekom ljetnih mjeseci. U vrtovima ih valja saditi na potpuno osunčanim položajima gdje će do punog izražaja doći sva njihova ljepota. Preferira ilovasta, dobro drenirana tla, ali i na nešto siromašnijim tlima jednako će dobro pokazati sve svoje kvalitete. Jedna od njegovih velikih kvaliteta jest i da dobro podnosi zagađen gradski zrak, udare vjetra ali i posolicu. Stoga ga je nerijetko moguće vidjeti posađenog  uz gradske prometnice.

U hortikulturi ga najčešće koristimo za sadnju u skupinama, za slobodno rastuće živice, kao samostojeći grm, a česta je i sadnja u velikim posudama. Ako ga sadimo u posude, onda one moraju biti dovoljno duboke, kako bi u njima oleandar mogao nesmetano razviti svoje korijenje.

Njega

Oleandar je grm, pa ga pravilnom rezidbom treba i održavati u obliku grma. Zato se preporučuje odmah nakon cvatnje prikratiti jednogodišnje izboje na oko polovinu. Također, mladim je biljkama preporučljivo uklanjati vrhove, kako bi se razvili postrani izboji, te tako postigao grmolik rast.

U našem je priobalju uzgoj oleandara relativno jednostavan, no u našem zagorskom dijelu, kao i na kontinentu gdje zime i nisu baš tako blage oleandrima treba pružiti odgovarajuću zimsku njegu. U takvim se područjima obično uzgaja u velikim posudama, koje je pred zimu potrebno premjestiti u zaštićeni prostor podruma, stubišta i sl. Oleandre, naime, zimi treba smjestiti na temperaturu ne nižu od 5 stupnjeva C. Iako će podnijeti i kraća hladnija razdoblja, prevelika hladnoća mogla bi mu naštetiti.

Razmnožavanje oleandra

Oleandar se razmnožava na nekoliko načina.  Najčešći, a ujedno i najlakši oblik razmnožavanja, ono poludrvenastim reznicama. One moraju biti debljine olovke, stare između jedne i dvije godine i duge od 20-25 cm. Sa donjeg dijela takvih reznica uklonimo listove. Dalje se odlučujemo za jednu od dvije metode. Prema starom, dobro prokušanom receptu, takve reznice stavljamo u staklenu bocu ispunjenu vodom, a u koju smo dodali nekoliko komadića drvenog ugljena koji će spriječiti truljenje. Za otprilike mjesec dana, reznica će razviti već dovoljno korjenčića tako da ju možemo presaditi u pojedinačne posude, u kojima će se razvijati do konačne sadnje na stalno mjesto.

Drugim pak načinom, pripremljene reznice direktno sadimo u supstrat za ukorjenjivanje, izmiješan od jednakih dijelova pijeska i treseta. Dobro je upotrijebiti i hormon za pospješivanje ukorjenjivanja. Nakon sadnje supstrat stalno rosimo, kako bi neprekidno bio vlažan.

Pustite li da se iz cvijeta oleandra razvije komuška prepuna sjemenki, nakon njenog pucanja sjemenke će se razletjeti posvuda po vrtu, a iz njih će niknuti male biljčice. Presadite ih u posudice u kojima će se uzgajati dok dovoljno ne ojačaju da bi bile presađene na stalno mjesto.

 

Kako formirati stabalce?

posadisam.com grmOsim kao grm, pravilnim orezivanjem oleandar možemo formirati i u maleno stabalce idealno za smještaj na skučenim prostorima.

Sve što treba učiniti, jest kupljenom ili uzgojenom oleandru odrezati sve postrane izboje, a zadržati samo jedan koji je najjači. Taj izboj pustimo da raste do željene visine nakon čega mu odrežemo vrh kako bi se aktivirali postrani pupovi iz kojih će izrasti grane koje će tvoriti krošnju. Svakoj od grana opet uklanjamo vrh kako bi razgranjenost bila još izraženija. Stabalce obavezno privežemo uz kolac kako se biljka ne bi savijala.  Kako će se i dalje uz glavno deblo razvijati novi izboji, ne zaboravite ih redovito uklanjati.

Ne zaboravite kako odrezane izboje možete upotrijebiti za dobivanje nekoliko novih biljaka.

Oprez! Svi dijelovi oleandra su otrovni

Vjerojatno ste već negdje pročitali kako je oleandar jedna od biljnih vrsta koja u svim svojim dijelovima sadržava otrovne tvari, primjerice glikozid oleandrin. Ipak, najotrovniji su kora i listovi. Iako je malo vjerojatno da će netko posegnuti za listom oleandra i žvakati ga, ipak su zabilježeni slučajevi otrovanja, primjerice vodom u kojoj je držana grana oleandra ili mesom koje je pri kuhanju miješano granama oleandra. Prema nekim izvorima čak su zabilježena otrovanja dimom koji je nastajao paljenjem oleandrovih grana.

Bolesti i štetnici

U pojedinim godinama, naročito kada ljeti ima dosta kiše, na oleandrima dolazi do pojave gljivične bolesti znane kao suha trulež. Drugi, česti uzrok propadanja jest pojava raka – gljivične infekcije koja zahvaća gotovo sve biljne dijelove. Zaraženi je dio potrebno odmah odstraniti te uništiti spaljivanjem.

Od štetnika na oleandrima su najčešći lisne uši te oleandrova štitasta uš. Štitaste uši, pogotovo ako se javljaju u manjem broju najjednostavnije je ukloniti vatom koju ste namočili u alkoholu. U slučaju njihove velike brojnosti upotrijebite neki insekticid, jednako kao i kod pojave lisnih ušiju. Kako oba ova štetnika luče mednu rosu, napadnuti listovi postaju sjajni i ljepljivi, a kako se na mednu rosu naseljavaju gljive čađavice, listovi poprimaju crnu boju, suše se i otpadaju.

 

I još jedna napomena za kraj. Svako žućenje listova ne mora nužno ukazivati na napad nekog štetnika ili bolesti. Oleandar, kada raste u optimalnim uvjetima, u starim listovima razgrađuje tvari koje potiču tvorbu novih izboja.