Kukurijek, lat. Helleborus, jedna je od rijetkih vrsta koja cvjetaju u zimskom razdoblju, što ga svakako čini jednom od popularnijih biljaka za uzgoj u vrtovima, koje atraktivnima nastojimo učiniti u većem dijelu godine.
Kukurijek je trajnica iz porodice žabnjaka (lat. Ranunculaceae). Usprkos hladnoći, neke sorte kukurijeka već sredinom prosinca započinju s cvatnjom, koja se produži sve do ožujka. Prvi s cvatnjom započinje Helleborus niger, crni ili božićni kukurjek, čija su odlika veliki snježno bijeli cvjetovi s izraženim žutim prašnicima. Iako bi se iz naziva „niger – crni“ moglo zaključiti kako mu je boja cvijeta sve, samo ne bijela, riječ „niger“ povezana je uz boju korijena.
Crni kukurijek je zimzelena vrsta, sjajnih kožastih listova, izrazito tamno zelene boje, a naraste u visinu između 20 i 30 centimetara. H. niger koji je najčešći u prodaji u zimskom razdoblju samo je jedna od vrsti kukurijeka, koja raste i samoniklo u planinskim područjima Europe. Zahvaljujući oplemenjivačkom radu, danas postoje sorte H. niger koje cvjetaju obilno, bijelim cvjetovima, kod nekih sorti i dvostrukih. Cvjetovi se pojavljuju na kratkim stapkama koje nadvisuju listove. Postoje i sorte ružičastih cvjetova. Cvjetovi kukurijeka su veliki, promjera 6-9 cm, iako postoje i sorte kod kojih je promjer cvjeta i do 13 cm.
Za vrtni uzgoj najpopularniji je H. orientalis i hibrd H. x hybridus, koji dolaze u velikom spektru boja, od gotovo pa crne, crvene, ružičaste, žute, bijele i blijedo zelene. Cvjetovi su jednobojni ili s različitim mrljicama na laticama. Odlika je nekih sorti bijelih cvjetova da starenjem poprimaju nijanse zelene boje, što također daje atraktivan izgled na, u kasno proljeće već šarenim cvjetnim gredicama. Kukurijek se uspješno uzgaja i u posudama, koje je potrebno postaviti na primjerene položaje.
Uzgojni uvjeti
U svom prirodnom staništu kukurijek raste u listopadnim šumama, pod čijim krošnjama sredinom zime i u rano proljeće ima puno svjetla, dok je u ljetnim mjesecima osigurana primjerena zasjenjenost. Zato ga je na takvim područjima potrebno uzgajati i u vrtu. Idealno raste na tlima koja su neutralne do blago kisele reakcije, nikako ne na alkalnim tlima. Zato ga je dobro kombinirati na gredici uz npr. vrijesak ili rododendron. Tlo u kojem se sadi treba biti bogato organskom tvari i dobro odvodnjeno. Glinasta tla u kojima se zadržava previše vode nikako nisu dobra za uzgoj kukurijeka, pa će u takvim tlima biljka sigurno propasti.
Nije li tlo za sadnju idealno, kod sadnje otkopajte nešto veću rupu u kojoj ćete tlo učiniti pogodnim za kukurijek, dodavanjem komposta ili organskog gnojiva. Razmnožava se sjemenom (generativno) ili vegetativno, dijeljenjem podanka. Vegetativnim načinom uzgoja zadržavaju se sve karakteristike biljke od koje je reznica uzeta, za razliku od mnogih vrsta koje ovakvim načinom uzgoja gube odlike matične biljke.
Njega kukurijeka
Mlade biljke u sušnom razdoblju redovito zalijevajte, a one nešto starije dobro će podnijeti i kraća sušna razdoblja. U razdoblju intenzivnog rasta, od travnja do rujna, biljku redovito prihranjujte. Možete koristiti tekuća gnojiva, ili kod proljetne obrade tla u njega dodati i sporo opuštajuća gnojiva koja će zadovoljiti potrebu biljke za hranjivima tijekom cijelog razdoblja. Tijekom godine povremeno uklonite osušene listove i cvjetove.
Zanimljivosti o kukurijeku
Crni kukurijek (H. niger) se u nekim krajevima naziva i božićnom ružom, zahvaljujući legendi prema kojoj je izrastao u snijegu, na mjestu na kojem su pale suze mlade djevojke koja nije imala spreman dar za novorođenog Krista.
Latinski naziv vrste „Helleborus“ nastao je od grčkih riječi „helo“ što u prijevodu znači smrtonosno i „bora“ što znači – jelo. Dakle, radi se o vrsti čiji su svi biljni dijelovi otrovni, pa njihova konzumacija predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje. Neki povjesničari smatraju kako je i veliki vojskovođa, Aleksandar Makedonski umro, najvjerojatnije otrovan vinom u kojem su se namakali cvjetovi kukrijeka.
Ako ste u vrtu božićni kukurijek zasadili ranijih godina, možda ćete primijetiti kako će procvjetati znatno kasnije od biljaka koje se od prosinca i u siječnju prodaju potpuno rascvjetale. Razlog je tome što se u komercijalnom uzgoju biljke tretiraju različitim preparatima i izlažu strogo kontroliranim uvjetima, kako bi se postigla ranija cvatnja.
Neke su sorte kukurijeka, koje rastu slobodno u prirodi, zakonom zaštićene te je njihovo ubiranje najstrože zabranjeno.