Vrijeme je zamjene ljetnih cvjetnica koje polako prestaju sa cvatnjom, onima koje će našu gredicu ili prozorski sandučić činiti zanimljivim tijekom jeseni, zime i sljedećeg proljeća. Među njima je veliki broj izuzetno lijepih vrsta. Vrijesak je sigurno jedna od njih.
Vrijesak (Calluna vulgaris) je omiljeni, niski zimzeleni grmić koji je posljednjih godina postao neizostavan element mnogih jesensko-zimskih cvjetnih kombinacija u vrtu ili na terasi. Odlikuje ga nizak, zbijen rast, sitni ovalni listići poredane nasuprotno na tankim izdancima, i zvonasti, jednostavni ili puni cvjetovi bijele, ružičaste, tamnoljubičaste, purpurne ili crvene boje. Cvjeta ljeti i u jesen.
Listovi nekih sorti su žuti, crveno smeđi ili srebrnasti, a neke sorte u jesen mijenjaju boju lišća.
Vrijesak sadimo na kiselim tlima, pa ukoliko tlo u koje se sadi nije takvo, treba ga korigirati dodavanjem treseta. Sadi se na osunčanim položajima, na dobro odvodnjenim tlima. Ono što nikako ne podnosi jest vapneno tlo, u kojem će sigurno propasti ili tek preživljavati.
Kod kupovine, svakako provjerite nije li se biljka već posušila. Naime, zbog odlike da zadržava boju cvjetova i kada je suh, teško je uočiti kako se radi o biljci koja je zapravo propala. Također, kod sadnje je obavezno dobro razrahliti korijenovu balu i ukloniti odumrlo korijenje. Jedino na taj ćemo način postići da se biljka dobro ukorijeni u novoj posudi ili u vrtu.
Pred kraj zime vrijesak jače orežemo kako bi se formirali novi izboji na kojima se formiraju cvjetni pupovi.
Kombinacija s drugim vrstama
Vrijesak koristimo za sadnju na gredici, u prozorskim sandučićima, a možemo ga uzgajati i kao sobnu biljku. No tada ga treba smjestiti u što je moguće hladniju prostoriju, na svijetlo mjesto. Idealan je smještaj između dvostrukih prozora.
Na gredici ili u prozorskom sandučiću uvijek ljepše izgleda ako je zasađen s još ponekom vrstom, nego samostalno.
Zato ga je dobro kombinirati s patuljastim četinjačama, krizantemama, maćuhicama, bršljanom, ukrasnim travama.
Tijekom čitave godine vrijesak je potrebno zalijevati, najbolje odstajalom vodom, a čak se ni zimi supstrat u kojem je posađen ne smije potpuno osušiti.
Kako je vrijesak kratkog vijeka, to će u posudama posađeni primjerci vjerojatno do sljedećeg proljeća propasti. Oni primjerci koji se održe, najbolje je presaditi u vrt gdje će uvjeti uzgoja biti znatno bolji. Biljku nakon sadnje lagano orežemo kako bi zadržala grmolik rast i svakodnevno zalijevamo.
Proljetna crnjuša
Vrlo slična vrijesku jest i proljetna crnjuša (Erica carnea), a obje vrste pripadaju porodici vrjesova (Ericaceae). Razlika je najuočljivija u obliku listova koji su kod crnjuše igličasti, a dolaze u skupinama od po tri-četiri. Razlika je i u vremenu cvatnje pa crnjuša, baš kao što i naziv vrste govori, cvjeta krajem zime i u proljeće, od veljače do travnja. Uzgojni uvjeti su gotovo identični za obje vrste. I crnjuša zahtijeva redovito zalijevanje. U nedostatku vlage, pogotovo za jakih vrućina, igličasti listovi će se osušiti i otpasti, a takva je biljka najčešće nepovratno uništena.
Crnjušu nakon cvatnje blago orežemo, kako bi se potaklo formiranje postranih pupova, time i grmolik rast.
