vrijesak

Vrijesak i crnjuša

Vrijeme je zamjene ljetnih cvjetnica koje polako prestaju sa cvatnjom, onima koje će našu gredicu ili prozorski sandučić činiti zanimljivim tijekom jeseni, zime i sljedećeg proljeća. Među njima je veliki broj izuzetno lijepih vrsta

Villa Giove

Vrijesak (Calluna vulgaris) je omiljeni, niski zimzeleni grmić koji je posljednjih godina postao neizostavan element mnogih jesensko-zimskih cvjetnih kombinacija u vrtu ili na terasi. Odlikuje ga nizak, zbijen rast, sitni ovalni listići poredane nasuprotno na tankim izdancima, i zvonasti, jednostavni ili puni cvjetovi bijele, ružičaste, tamnoljubičaste, purpurne ili crvene boje. Cvjeta ljeti i u jesen.

Listovi nekih sorti su žuti, crveno smeđi ili srebrnasti, a neke sorte u jesen mijenjaju boju lišća.

Vrijesak sadimo na kiselim tlima, pa ukoliko tlo u koje se sadi nije takvo, treba ga korigirati dodavanjem treseta. Sadi se na osunčanim položajima, na dobro odvodnjenim tlima. Ono što nikako ne podnosi jest vapneno tlo, u kojem će sigurno propasti ili tek preživljavati.

Pred kraj zime vrijesak jače orežemo kako bi se formirali novi izboji na kojima se formiraju cvjetni pupovi.

Kombinacija s drugim vrstama

Vrijesak koristimo za sadnju na gredici, u prozorskim sandučićima, a možemo ga uzgajati i kao sobnu biljku. No tada ga treba smjestiti u što je moguće hladniju prostoriju, na svijetlo mjesto. Idealan je smještaj između dvostrukih prozora.

Na gredici ili u prozorskom sandučiću uvijek ljepše izgleda ako je zasađen s još ponekom vrstom, nego samostalno.


Zato ga je dobro kombinirati s patuljastim četinjačama, krizantemama, maćuhicama, bršljanom, ukrasnim travama.

Tijekom čitave godine vrijesak je potrebno zalijevati, najbolje odstajalom vodom, a čak se ni zimi supstrat u kojem je posađen ne smije potpuno osušiti.

Kako je vrijesak kratkog vijeka, to će u posudama posađeni primjerci vjerojatno do sljedećeg proljeća propasti. Oni primjerci koji se održe, najbolje je presaditi u vrt gdje će uvjeti uzgoja biti znatno bolji. Biljku nakon sadnje lagano orežemo kako bi zadržala grmolik rast i svakodnevno zalijevamo.

Proljetna crnjuša

Vrlo slična vrijesku jest i proljetna crnjuša (Erica carnea), a obje vrste pripadaju porodici vrjesova (Ericaceae). Razlika je najuočljivija u obliku listova koji su kod crnjuše igličasti, a dolaze u skupinama od po tri-četiri. Razlika je i u vremenu cvatnje pa crnjuša, baš kao što i naziv vrste govori, cvjeta krajem zime i u proljeće, od veljače do travnja. Uzgojni uvjeti su gotovo identični za obje vrste. I crnjuša zahtijeva redovito zalijevanje. U nedostatku vlage, pogotovo za jakih vrućina, igličasti listovi će se osušiti i otpasti, a takva je biljka najčešće nepovratno uništena.

Crnjušu nakon cvatnje blago orežemo, kako bi se potaklo formiranje postranih pupova, time i grmolik rast.