Japanska šumarica ili japanska anemona (Anemone x hybrida) neopisivo je lijepa biljka iz porodice žabnjakovki (lat. Ranunculaceae) koja neumorno cvjeta sve do sredine jesni i dolaska prvih mrazova.
Anemone su biljke visokog rasta, koje mogu narasti i više od jednog metra, a primjenjuju se za sadnju na gredicama, gdje zbog svoje visine dolaze u njenu pozadinu. Iako nosi naziv „japanska“ porijeklo zapravo vuče iz Kine, ali su u Japanu najviše radili na njenom oplemenjivanju.
Najbolje će uspijevati ako je posađena na djelomično zasjenjenim položajima, idealno uz kakav zid ili drugu barijeru koji će joj pružiti dodatnu zasjenjenost.
Anemona otporna na bolesti i štetnike
Iako visoke, stabljike ove biljke vrlo su čvrste, pa im najčešće nije potrebno privezivanje uz potporanja. Upravo su najljepše kada ispunjene cvjetovima, graciozno lelujaju na vjetru. Pojedinačni cvjetovi koji se razvijaju na vrhovima stabljika dolaze različitim nijansama bijele, ružičaste, ljubičaste i crvene boje. Mogu biti jednostavni ili poluispunjeni.
Karakterizira ih žuto središte okruženo brojnim prašnicima. Privlače leptire, pčele, kojima je omiljena paša, pogotovo u vrijeme kada izbor cvatućih vrsta i nije baš bogat.
Velika je odlika anemone i ta što je uglavnom otporna na napad bolesti i štetnika, koji su vrlo često ograničavajući faktor uzgoja mnogih vrsta.
Tlo na kojem se sadi mora biti propusno, bogato organskom tvari. U teškim, glinastim tlima koja su gotovo uvijek mokra neće dobro uspijevati.
Nakon što ste japansku šumaricu posadili na stalno mjesto, da bi se u potpunosti razvila i procvjetala u svoj svojoj ljepoti, pričekat ćete godinu do dvije.
I u tom razdoblju će cvjetati, ali cvatnja neće biti obilna.
Zimska njega
Iako uglavnom dobro podnose mraz, u područjima s izuzetno hladnim zimama biljku zaštitite. Odmah po cvatnji, negdje sredinom jeseni, potrebno je orezati sve nadzemne dijelove, a podnožje biljke malčirati slamom ili kakvim drugom organskim materijalom.
Tako ćemo od propadanja zaštiti podzemnu stabljiku iz koje će sljedećeg proljeća biljka potjerati brojne nove izboje. Uz to, malčiranjem u tlo unosimo i dosta organske tvari koja dodatno oplemenjuje tlo i čini ga pogodnim za uzgoj bilja.
Jednom posađene, anemone će se same spontano širiti po površini, pa je moguće da čak i zaguše gredicu na kojoj su posađene.
Zato ih svakih nekoliko godina razmnožite dijeljenjem. Najbolje je to činiti u jesen, kada je potrebno cijelu biljku iskopati iz tla, te grumen podijeliti na nekoliko dijelova.
Osim na ovaj način, razmnožiti se može i sjetvom sjemena u proljeće.