cikas

Cikas

Cikas je vrsta koju ćete u raznim priručnicima pronaći pod nazivom Cikas palma ili Sago palma, zbog listova nalik onima u palme. Ova vrsta izvorno potječe iz Japana. Sporo raste, pa mu ni nakon mnogo godina visina ne prijeđe tri metra. Spada u “žive fosile” – biljke prisutne već milijunima godina.

Iako odlično podnosi kratkotrajni mraz, pa će bez problema preživjeti i na temperaturama nižim i od -5 stupnjeva C, ipak je na otvorenom uobičajena njegova sadnja u toplijim klimatima. U hladnijim područjima uzgaja se kao lončanica, koja se ljeti može iznijeti na otvoreno. Iako je prilagodljiv vrsti tla, ipak će najbolje uspijevati na laganim, pjeskovitim tlima koja su bogata organskom tvari. Nije li tlo u vašem vrtu tako, rupu za sadnju obogatite kompostom ili humusom.

Što se prihrane cikasa tiče, ona u vrtu nije potrebna, s obzirom da modrozelene alge s kojima cikas živi u simbiozi, vežu dušik iz zraka i tako njime obogaćuju tlo. Lončanice možete povremeno prihraniti specijalnim gnojivima za lisnato bilje.

Starije i dobro razvijene biljke iz debla ili uz njega tjeraju mlade izboje, koji se odvajaju  i sade u mješavinu propusnog supstrata. Kroz neko vrijeme se ukorijene i započinju s rastom.

Cikas u loncu

Ako ga uzgajate kao lončanicu, birajte za njega blago zasjenjene položaje, a svakako ga smjestite dalje od izvora topline. Idealna temperatura sobe ni zimi ne bi trebala prijeći 15 stupnjeva C. Kod iznošenja na otvoreno pazite da biljku ne smještate na jako sunce koje će sigurno izazvati opržotine na listovima. Ako se na biljci, nakon što ste ju kupili, osuše listovi, nikako ju ne bacajte. Samo skroz orežite listove, a biljku u tegli tek povremeno zalijte. Velika je vjerojatnost da će potjerati nove, mlade listove, no na to ćete pričekati i nekoliko godina.

Mladoj biljci trebat će nekoliko godina da krene s razvojem novih listova.

Kod mladih biljaka svake godine možete očekivati tek po jedan novi list, dok se na odraslim primjercima svake godine razvije po jedna nova lisna rozeta sastavljena od desetak i više listova dugih i više od dva metra. Listovi su građeni od brojnih listića koji završavaju bodljom.

U početku rasta mladi listovi su nježni i krhki, gotovo nalik listovima paprati, pa se lako oštete. No već nakon 15-ak dana potpuno otvrdnu.

Zalijevanje

Cikas ima dobro razgranato korijenje u kojem može uskladištiti velike količine vode, pa je izuzetno otporan na sušu. Ipak, ljeti ga zalijevajte češće, pogotovo ako je posađen u tegli. U loše dreniranim, teškim tlima, uz prekomjerno zalijevanje, vrlo često dolazi do propadanja korijena uzrokovanog gljivicama vrste Phytophtora. S razvojem bolesti, dolazi do žućenja i propadanja listova, zatim i cijele biljke. Zaraženu biljku potrebno je izvaditi iz tla, odstraniti sve trule dijelove i ostaviti dan – dva da se prosuši na zraku. Rane bi bilo dobro naprašiti ugljenom prašinom. Biljku presadite u nov supstrat i daljnje njegujte uobičajeno.

Zimi zalijevajte umjereno, pustivši da se između dvaju zalijevanja supstrat uvijek lagano prosuši. Idealno je zalijevanje kišnicom, a u nedostatku iste, koristite odstajalu vodu.

Bolesti i štetnici

Cikas je osjetljiv na napad brojnih vrsta štetnika, posebno vunastih ušiju koje se dobro sklone među gustim listovima.

Napadnute biljke zaostaju u rastu, listovi postaju ljepljivi zbog medne rose koju izlučuju uši. Na mednu rosu se naseljavaju gljive čađavice, pa listovi ubrzo postaju crni i u konačnici propadaju.

Zato je izuzetno važno na vrijeme uočiti njihovu pojavu te krenuti u suzbijanje. Kod početnih zaraza pomoći će mehaničko uklanjanje vatom namočenom u blagi alkohol ili primjena nekog od bioloških pripravaka. Kod jačih napada biti će nužno upotrijebiti kemijsko sredstvo koje će preporučiti stručnjak u poljoprivrednoj ljekarni.

Važno je dobro tretirati sve biljne dijelove, posebice središte biljke u kojem je napad najizraženiji. Pomoći će i odstranjivanje dijela donjih listova, kako bi se postigla bolja prozračnost unutar zelen mase.