Možda ste se ovog proljeća zatekli na nekoj terasi koja je bila preplavljena opojnim mirisom jasmina, prekrasne zimzelene penjačice bijelih cvjetova, koja u posljednjih desetak godina preuzima mjesto nekim penjačicama koje smo ranije često sadili.
Radi se o vrsti latinskog naziva Rhinospermum jasminoides, koji je kod nas poznat i kao zimski ili zimzeleni jasmin. Postoje i brojne druge sorte jasmina, i one od kojih se spravlja čaj, a mnogi često jasminom nazivaju i pajasmin ili lažni jasmin (lat. Philadelphus coronarius) grmoliku vrstu jednako ugodnog mirisa.
Zimski jasmin odlikuju sjajni, jajoliki, s proljeća svijetlozeleni, a od ljeta tamnozeleni listovi, koji zimi poprime crvenkaste tonove. Nakon otkidanja lista iz stabljike poteče mliječno bijeli sok, koji može biti nadražujući za kožu, pa kod radova s jasminom svakako koristite zaštitne rukavice. Ono što jasmin čini posebnim u odnosu na brojne druge penjačice jest bogata cvatnja bijelim, iznimno mirisnim cvjetovima promjera 1-2 centimetra, a koji se otvaraju od sredine svibnja, a cvatnja je najintenzivnija u lipnju, ponekad i nešto duže. Nakon cvatnje, iz ponekog cvijeta se razvije par duguljastih mahuna.
Položaj za sadnju
Jasmin je penjačica koja voli dobro odvodnjena, hranjivima bogata tla, a idealno ga je saditi na sunčanim ili polusjenovitim položajima koja su zaštićena od udara hladnih vjetrova. Uzgaja se u priobalju, ali i na kontinentu, budući da će bez problema podnijeti i jači mraz. Smrznuti će tek ukoliko je nekoliko dana temperatura zraka niža od -10 stupnjeva C. Hladni vjetrovi u kombinaciji s mrazom dovode do opadanja listova, pa se mnogi često zabrinu kako je došlo do propadanja cijele biljke. Na sreću, već s proljećem započinje izrastanje brojnih novih listova. Ako ne dođe do listanja biljku nikako ne čupajte, budući ima jaku izbojnu snagu pa će najčešće iz tla potjerati brojne nove izdanke.
Osim u tlu, lijep je posađen i u uzgojnim posudama, koje moraju biti primjerene veličine kako bi se biljka mogla nesmetano razvijati. Ako je biljka prerasla postojeću teglu, presadite je u odgovarajuću u kojoj će ostati trajno. U takvoj redovito mijenjajte površinski sloj tla, na način da nekoliko centimetara “starog” tla, zamijenite s novim, svježim supstratom. Kod uzgoja u tegli prijeti dodatna opasnost od smrzavanja korijena, pa u hladnim zimama svakako i posudu omotajte zaštitnim materijalom.
Jasmin, kao i mnoge druge vrste penjačica preferira kada je podnožje biljke blago zasjenjeno, pa nakon sadnje uz biljku postavite nekoliko većih kamenih gromada ili uz nju posadite kakav niži grm, primjerice patuljastu pitosporu (lat. Pittosporum tobbira „nana“) ili postavite nekoliko lijepih kamenih oblutaka.
Njega
Jasminu je za normalan razvoj nužno postaviti odgovarajući potporanj uz koji će se privijati. Mogu to biti pojedinačne žice uz koje će povijati svoje grane, ali i mreža kroz koju će u potpunosti razrasti.
Ako birate mrežu, ili jasmin sadite uz ogradu, svakako ju prije sadnje jasmina dobro obradite, uklonite hrđu i obojite u neku kvalitetnu boju za metal, a s obzirom da će jasmin za kratko vrijeme prorasti kroz mrežu. Biljke, posebno one posađene u tegli je potrebno prihraniti jednom godišnje, početkom vegetacije u proljeće. Najbolje je koristiti sporo opuštajuća kompleksna gnojiva koja će osigurati optimalnu količinu hranjiva kroz cijelo vegetacijsko razdoblje.
Ne zaboravite ni na redovito zalijevanje većim količinama vode koje će doprijeti dovoljno u dubinu, sve kako se korijen ne bi razvijao pri površini jer tada biljka jače pati od suše.
Orezivanje
Što se orezivanja jasmina tiče, najbolje je to učiniti krajem veljače, dok je biljka još u stadiju mirovanja. Ukoliko raste uz potporanj, pravilno bi bilo rasplesti ga te grane prikratiti za 1/3. Ako se pak previše razrastao, skratite grane na 1/2. Nakon toga ih vezicama pričvrstite uz potporanj. S proljeća će se novi, mladi izbojci lako uplesti u potporanj. Ako vam je raspetljavanje naporan posao, svejedno odrežite grane na opisanu visinu, a orezane grane uklonite.
Jasmin je jednostavno razmnožiti. Dovoljno je uzeti dovoljno odrvenjelu reznicu koja se posadi u lončić u dobro propusno tlo. Nakon što se ukorijeni, za otprilike 2-3 mjeseca, presađuje se na stalno mjesto. Grančicu je moguće ožiliti i u čaši vode, koju nikada ne mijenjamo, već samo dolijevamo novu.
Bolesti i štetnici
Jasmin je otporna vrsta kojoj će problem tek povremeno stvarati lisne uši. Ukoliko se previše namnože, obilno će lučiti mednu rosu na koju će se naseliti gljive čađavice, listovi će dobiti crnu prevlaku, pa će cijela biljka izgledati neuredno. Zato lisne uši suzbijte na vrijeme, primjenom biljnih preparata, odnosno primjenom odgovarajućih sredstava za zaštitu bilja namijenjenih amaterskoj primjeni. Stručnjak u poljoprivrednoj ljekarni će odrediti potrebno sredstvo, doziranje i način primjene.
