Vjerojatno ste se mnogo godina za redom susreli s jednim te istim problemom. Cvijeće koje ste posadili u vrtu ili na balkonu prvih je nekoliko mjeseci ili bolje rečeno tjedana sjajno uspijevalo. Svakim je danom bilo sve ljepše i ljepše da bi onda negdje sredinom ljeta nešto krenulo po zlu. Primijetili ste na listovima sitne točkice, odgrižene listove, a možda ste i «uhvatili na djelu» uzročnike svih problema. Kako bi vam pomogli u njihovu prepoznavanju, a time i u načinu njihova suzbijanja, donosimo vam pregled nekih najčešćih štetnika.
Lisne uši
Iz godine u godinu trud mnogih vrtlara upropaste malena stvorenja koja se u velikom broju nasele na brojne biljne vrste koje na taj način izgube svoju dekorativnu funkciju. Između mnogih štetnika, lisne uši su jedni od češćih. Radi se o malenim kukcima, lagano izduženog tijela s tri para nogu. Različite su u boji (zelene, žućkaste, crne i dr.) koja je ovisna o vrsti, stadiju razvoja te o biljci hraniteljici, a ono što im je svima zajedničko jest da napadnutoj biljci sišu biljne sokove, pri čemu su najugroženiji najnježniji dijelovi biljke, primjerice mladi izboji, cvjetni pupovi i sl. Napadnute biljke zaostaju u rastu, dolazi do deformacije izboja i kovrčanja listova. Lisne uši obilno luče mednu rosu koja kapa po listovima koji postaju sjajni i ljepljivi, a ubrzo se na njih naseljavaju gljive čađavice. Ubrzo cijeli list pocrni, a zatim i otpadne.
Pojavu lisnih ušiju valja otkriti na vrijeme te krenuti u njihovo suzbijanje. U početku možete pokušati s biljnim pripravcima, ubadanjem vrhova šibica u supstrat i sl. Ne uspiju li ove metode, svakako zatražite savjet u poljoprivrednoj ljekarni o sredstvu koje primijeniti.
Štitaste i vunaste uši
Štitastim ušima je, kao što im i sam naziv kaže tijelo prekriveno čvrstim štitićem čija boja može biti svijetlo smeđa, žućkasta, tamnosmeđa. Javljaju se čvrsto pričvršćeni na licu ili naličju lista, kao i na granama mnogih ukrasnih vrsta, oleandra ili agruma, primjerice. Hrane se sisanjem biljnih sokova, pa napadnute biljke zaostaju u rastu, a budući luče i neke toksične tvari dolazi do pojave klorotičnih pjegica na listovima te raznih deformacija. Poput drugih biljnih ušiju, i ove luče obilnu mednu rosu na koju se naseljavaju gljive čađavice, pa listovi ubrzo poprime crnu prevlaku.
Vunaste uši pripadaju skupini štitastih ušiju. I dok je štitastim ušima tijelo prekriveno štitićem, kod vunastih ušiju ono je prekriveno praškastim, voštanim nakupinama. Ovi se štetnici drže čvrsto pričvršćeni na svim biljnim dijelovima, posebno na sočnim listovima. Simptomi koje pokazuju zaražene biljke slični su, a ponekad i isti kaokod štitastih ušiju.
Kao posljedica napada ušiju dolazi do postupnog kržljanja, sušenja lišća i grana, te konačno, do propadanja cijele biljke.
Suzbijaju se prskanjem bijelim uljem ili sredstvom iz domaće radinosti, otopinom duhana koji se tijekom noći namakao u 2 dl vode. Naravno, postoje i brojni insekticidi za njihovo suzbijanje, a koji upotrijebiti upitajte stručnjaka u poljoprivrednoj ljekarni.
Bijela mušica
Bijela mušica posebno je čest štetnik na mnogim ljetnim cvjetnim vrstama, primjerice verbeni, pelargonijama, vodenicama ili fuksijama. Ovi sitni kukci dugi su svega oko 2 mm, a tijelo i krila im prekriva bijeli voštani prah nalik puderu. Najčešće ih nalazimo na naličju listova, pa je stoga njihovo uočavanje nešto teže, iako se vrlo često, samom trešnjom biljke uočava let odraslih oblika.
I uslijed zaraze bijelom mušicom biljke zaostaju u rastu, a zbog medne rose na koju se naseljavaju gljive čađavice cijela biljka zaostaje u rastu.
Tripsi
Svake se godine za jakih vrućina i suhog vremena uočava pojava tripsa, sitnih štetnika dužine 1-2 mm, a koji se hrane sisanjem biljnih sokova. Najugroženiji su najnježniji dijelovi biljke, poput cvjetova i mladih listova. Listovi zaraženih biljaka imaju brojne bjeličaste pjegice na mjestima uboda, a napadnuti cvjetovi su sitni, deformirani i promijenjene boje. Od ljetnih cvjetnih vrsta zarazom tripsa najugroženije su pelargonije, fuksije, a čest je napad i na mnoge vrste ukrasnih lončanica – azaleje, anturijum i dr.
Lisni mineri
Vjerojatno ste mnogo puta na licu listova uočili brojne ubušene hodnike – mine koji izgledaju poput prozirnih cjevastih tvorevina nepravilna oblika. Njihov uzročnik jesu ličinke minera koje ubušuju hodnike u površinskom sloju lista. Ovi hodnici – mine često su ispunjeni izmetom ličinki, a ovisno o obliku mine razlikujemo vrstu minera. U početnoj fazi napada dovoljno je zaražene listove otkinuti i najbolje spaliti, a ako je zaraza jača treba primijeniti neko od zaštitnih sredstava.
Crveni pauk
I ovom štetniku, kao i ostalim ovdje opisanim izrazito pogoduje toplo i suho vrijeme. Pauka nalazimo na naličju listova ili latica, a ako malo bolje pogledamo na tim ćemo mjestima uočiti i finu pređu unutar koje se pauci kreću. Kako se i pauci hrane sisanjem biljnih sokova, tako na licu zaraženih listova primjećujemo brojne sitne pjegice koje mogu biti bjelkaste, žućkaste ili srebrne boje. Uočenu zarazu potrebno je odmah suzbiti kako se pauci ne bi raselili i na druge biljke.
Puževi
Puževi su vrlo čest štetnik na mnogim vrstama ukrasnog bilja, posebice onih vrsta sa sočnim, mesnatim listovima. Biljke napadaju isključivo noću, dok se danju skrivaju pri površini tla pa ih je stoga teško uočiti. Ipak, da je biljku napao puž lako je prepoznati po tragovima sluzi na napadnutim listovima, a kako je i odgrižena lisna masa velika, lako je zaključiti kako se radi o «velikom» nametniku.
Ako imate volje i dovoljno strpljenja puževe možete ukloniti mehanički, a pomoći će i posipanje tla uokolo biljke tankim slojem pepela ili brašna koji će na sebe navući puževu sluz.
Potražite savjet u poljoprivrednoj ljekarni
Ma koliko god se trudili bolesti i štetnike suzbiti na prirodan način, vrlo često bez primjene kemijskih sredstava ne postižemo željeni učinak. S primjenom tih sredstava valja biti itekako oprezan, budući su sva ta sredstva otrovi.
Prvo što trebate imati na umu, jest da neko sredstvo ne djeluje na sve štetnike ili biljne bolesti. Stoga je najuputnije, čim primijetite kakve simptome na biljci, otkinuti zaraženi dio (grančicu ili list) te odnijeti u poljoljekarnu gdje će vam za to obučeni stručnjaci preporučiti potrebno sredstvo.
Kako bi ste izbjegli gomilanje nepotrebnih sredstava u kući, uvijek kupujte najmanja pakiranja, za koja je izgledno da ćete ih kroz kratko vrijeme i potrošiti.
Priprema potrebne koncentracije
Kod pripreme sredstva za zaštitu uvijek se valja pridržavati upute o potrebnoj koncentraciji koja je navedena u pakiranju. Najčešće je uz sredstvo priložena mala menzurica za preciznu izmjeru, ili plastična šprica kojom ćete postići točnu koncentraciju. Nikada ne valja sredstvo dozirati «od oka» – najčešće na čep, budući su tako odmjerene koncentracije ili preniske tako da na uzročnike ne djeluju, ili su previsoke što ima za posljedicu propadanje cijele biljke (fitotoksičnost).
Što se vremena primjene tiče, uvijek birajte vrijeme bez vjetra budući vjetar može fine kapljice primijenjenog sredstva odnijeti na druge kulture ili ih vratiti na nas. Kod primjene koristite zaštitne maske i rukavice, a iako je vani vruće, obucite duge rukave.
