Eukaliptus je vrsta porijeklom iz Australije koja u našim priobalnim područjima ima dugu tradiciju uzgoja, gdje se proizvodi kao vrsta za rez, čije su grančice nezaobilazan element cvjetnih buketa, iako i samostalno u vazi izgleda spektakularno. Posljednjih je nekoliko godina postao nezaobilazna vrsta za uzgoj u vrtovima, na balkonima u posudama, a nerijetko i kao sobna biljka. Rod Eucalyptus pripada porodici Myrtaceae.
Eukaliptus je zimzeleno, brzorastuće stablo, koje će svaki prostor na kojem se uzgaja učiniti atraktivnim tijekom cijele godine. I to ne samo zbog plavo-zelenih listova, prepunih eteričnog ulja, već i zbog atraktivne kore koja se na starijim stablima prirodno ljušti svake godine, što pruža posebno lijepu sliku. Eukaliptus cvjeta ljeti, bijelim ili blijedo rozim cvjetovima iz kojih se razvije stožasti drvenasti tobolac u kojem se nalaze sjemenke.
Položaj i tlo
Eukaliptus treba saditi na sunčanim položajima, koja su zaštićena od hladnih zimskih vjetrova, u dobro propusnom tlom u kojem se ne zadržava voda. Također, uspijevati će u neutralnim do blago kiselim tlima, dok će u alkalnim tek životariti, bez nekog napretka u rastu. Biljke je najbolje saditi u proljeće, kako bi se do jeseni i nižih temperatura već dobro razvile. U godini sadnje zahtijeva obilno zalijevanje, a kada se dobro ukorijene, zalijevanje uglavnom nije potrebno, s obzirom da dobro podnose sušu. Tlo koje je previše vlažno uzrokuje promjenu boje lišća, slab rast, a biljka koja je posađena u takvom tlu najčešće u potpunosti propadne.
Kod sadnje u vrtu, vodite računa o tome koju sortu sadite. Naime, većina eukaliptusa uzgaja se kao stablo koje naraste i više od 20 metara, pa mu je potrebno osigurati dovoljno prostora, kako bi do izražaja došla sva njegova ljepota. Jedna od najčešćih sorti je E. globulus čiji su listovi sivo-zeleni, izduženi poput koplja. Drvo eukaliptusa je krhko, pa lako strada pod udarima vjetra, zato je primjereno mjesto sadnje najvažnije za dugovječnost ove vrste.
Najjednostavniji način razmnožavanja eukaliptusa je sjetvom sjemena, kojem za nicanje treba dosta vremena, ali je postotak klijavosti prilično visok. Nakon što niknu, mlade biljčice se njeguju do presađivanja u pojedinačne posude u kojima se onda njeguju do sadnje na stalno mjesto. Moguć je uzgoj i iz reznica, koje se uzimaju sredinom ljeta.
Plavi ili zimski eukaliptus
Znatno popularniji, ujedno i najčešće uzgajani eukaliptus u našim područjima je E. gunnii, plavi ili zimski eukaliptus koji se najčešće uzgaja kao grm, s obzirom da odlično podnosi rez. Grančice ove sorte već godinama postižu odličnu cijenu na tržištu. Odlika su ovog eukaliptusa plavo zeleni okruglasti listovi koji sa starenjem poprimaju sivo zelenu boju. Može se uzgajati na otvorenom, a česta je njegova sadnja i u posudama. Kako bi zadržao grmoliki oblik i stalno razvijao nove, mlade grane, jednom godišnje, u proljeće, E. gunnii potpuno orežemo, skoro pri samom tlu. Vrlo brzo će se razviti brojni novi izboji. Naravno, moguće ga je održavati i u formi stabla, kada režemo samo oštećene i osušene grane, kao i one koje nam smetaju pri prolazu npr. odlično podnosi niske temperature, pa će dobro formirane biljke bez problema podnijeti temperaturu i do -15 stupnjeva C.
Problemi u uzgoju
Eukaliptus zbog eteričnog ulja kojim obiluju svi njegovi dijelovi, nema značajnijih štetnika. Probleme u uzgoju može uzrokovati neadekvatno tlo u kojem je posađen, ili hladni vjetrovi koji mogu oštetiti grane i listove.
Iako se radi o zimzelenoj vrsti, često se dogodi da eukaliptus odbaci velike količine listova, što ne treba zabrinjavati jer će se vrlo brzo biljka pomladiti. Jedino je potrebno ukloniti listove s površine, jer se debeli, kožasti pa pod njima neće uspijevati npr. trava ili ostalo niže biljke koje otpali listovi prekrivaju.
Imajte na umu kako se eukaliptus vrlo lako zasuši, pogotovo ako je posađen u loncu. Dugotrajniji nedostatak vlage dovodi do sušenja listova, koje je nepovratno, pa se neće, kao kod mnogih drugih vrsta, nakon navodnjavanja listovi ponovno vratiti u početno stanje. Dogodi li vam se ovo, drastičnim rezom uklonite sve osušene dijelove i biljku dobro zalijte. Brzo bi se trebala oporaviti, ako oštećenja nisu tolika da je cijela biljka propala.