Sadnja i njega živice

Živice su jedan od vrtnih elemenata koji imaju mnogostruku primjenu. Ne samo da nas štite od neželjenih pogleda sa strane, već svojim mjestom sadnje sugeriraju pravce kretanja u vrtu, zadržavaju velike količine prašine, a štite nas od buke i udara vjetra. Prema podacima iz literature, gusto šišana zimzelena živica visine 1,5 metara smanjuje brzinu vjetra za 50% na udaljenosti od 7,5 metara od živice.

Villa Giove

Ovisno o klimatu živicu sadimo tijekom jeseni, zime te ranog proljeća. Jesenska sadnja svakako ima svojih prednosti, budući se biljke posađene u jesen do proljeća već toliko prilagode sredini, tako da prije krenu u vegetaciju i potjeraju jače izdanke. Kod nas, u primorju, gdje tlo rijetko ili nikada ne smrzne, saditi možemo i tijekom cijele zime.

 

Odabir biljaka za živicu

Ovisno o tome želimo li u vrtu zasaditi formalnu (šišanu) ili neformalnu (slobodno rastuću) živicu biramo vrste koje ćemo u nju zasaditi.

Za obje je moguće upotrijebiti bezbroj vrsta različitih veličina, boje liste i cvijeta,  vremena cvatnje. No uvijek je vrlo važno voditi računa da odabranoj vrsti odgovaraju klimatski uvjeti podneblja gdje će se saditi.

Kao vrste za formalne (šišane) živice najčešće se koriste lovor, lovorvišnja, kalina, ružmarin, pitospora, božikovina, tisa, tuja, vatreni trn i dr., dok se u neformalne živice najčešće sade lavanda, forzicija, ruže, oleander, suručica, petoprsta i brojne druge vrste. Posebno su lijepe neformalne živice u kojima je zasađeno nekoliko vrsta, međusobno podudarnih u boji lista, cvijeta i dr.

Prije kupovine sadnica obavezno se raspitajte o njihovoj visini, širini i brzini kojom rastu, kako bi ste u željeno vrijeme dobili živicu koja će odgovarati vašim potrebama.

Vrste predviđene za sadnju u prodaji se nalaze kao kontejnirane ili  kao sadnice golog korijena. Uvijek birajte zdrave, neoštećene sadnice. Kod onih golog korijena, obratite pozornost da je korijenje dobro razvijeno i da nije oštećeno.

Krajobrazni projekti leaderboard

 

Priprema tla i sadnja

Jednom posađena, živica će na svom mjesto vjerojatno ostati dugi niz godina. Zato je važno mjesec do dva prije njene sadnje obaviti kvalitetnu pripremu tla. S površine na kojoj će se saditi treba ukloniti svo krupnije kamenje, a ako je površina jako zakorovljena svakako je potrebno ukloniti korov.

Nakon površinske pripreme terena slijedi njegova dubinska obrada. Ona se provodi prekopavanjem  do dubine od najmanje 30 centimetara (ukoliko je tlo u vrtu kvalitetno), odnosno dublje ako je teško, glinasto. Pri kopanju tlo iz gornjeg sloja, koje je najkvalitetnije i najbogatije hranjivima, prevrćemo tako da dođe na dno, a tlo iz donjeg sloja prevrtanjem ostavljamo na površini. Tako će pri sadnji, u zonu korijena doći hranjivima bogatiji sloj. Pri obradi dodajemo i osnovno (startno) gnojivo kako bi biljke imale dovoljno hranjiva za početni rast.

Ovisno o tome kakav učinak i kroz koje vrijeme ga želimo postići, određujemo način sadnje. Želimo li za kraće vrijeme dobiti gušću živicu, širu od 90 centimetara, tada biljke sadimo u dva reda. Pri tom je razmak biljaka u redu oko 50 centimetara, a razmak između redova 45 cm. Jednoredna živica, iako nešto kasnije, ipak će se razviti u lijepu živicu, a zbog rjeđe sadnje u takvoj će živici biti olakšano plijevljenje korova i okopavanje. Kod jednoredne sadnje potrebno je 3-5 sadnica po dužnom metru, a kod dvoredne 4-5 sadnica po dužnom metru.

Sadnice golog korijena sadimo u iskopane jarke, dok je kontejnirane sadnice bolje saditi u pojedinačno iskopane rupe.

 

Njega nakon sadnje

Početno oblikovanje šišane živice jedna je od glavnih radnji kojima utječemo na njen daljnji razvoj. Mnogi u želji da se živica što prije razvije do željene visine, izbjegavaju rezanje u ovoj ranoj fazi, i time čine veliku pogrešku, budući se kasnijim rastom središte živice ogoli, a bujan ostaje samo njen vrh.

Zato većinu vrsta (lovor, kalina, lemprika, pitospor i sl.) odmah po sadnji treba prikratiti za oko trećinu njihove prvotne visine. Na taj će se način postići razvijanje postranih pupova koji će živicu učiniti gušćom. U godini sadnje živicu više ne šišamo.

Druge godine po sadnji, tijekom proljeća i ljeta (od travnja do rujna) potrebno je dva do pet podrezivanja živice, a sve kako bi ona postala gušća. Pri ovom šišanju samo se otkidaju vrhovi novo izraslih izboja, od kojih će opet svaki potjerati nekoliko novih.

Već odrasla živica šiša se po potrebi, ovisno o vrsti, nekoliko puta godišnje. Kako se ne bi previše razrasla, pri svakom šišanju živica reže na nekih 0,5 cm. više no što su izboji prethodni put šišani.

Trapezna forma najprihvatljiviji je oblik reza za sve živice. Na ovaj ju način orezujemo tako da je pri osnovi šira, a prema vrhu se sve više sužava. Ovako je omogućena pravilna osvijetljenost na svim njenim dijelovima, te će tako biti punija i zelenija.

Neformalne živice također je potrebno redovito orezivati. Rezidbom održavamo živicu u zadanim okvirima kako se ne bi previše razrasla. Povremeno režemo grane koje nam smetaju pri prolasku ili koje su krivo smještene.

Pri tom vodimo računa kako se većina neformalnih živica oblikuje od cvatućih vrsta, pa je potrebno odrediti optimalno vrijeme njihova orezivanja, kako bi bili sigurni da će i slijedeće godine opet procvjetati.

Prihranjivanje

Osim orezivanja, živicu je svake godine potrebno i okopati, te tlo uz nju obogatiti organskom tvari, tresetom ili kompostom. Također, s obzirom da se čestom rezidbom živica oslabljuje, potrebno ju je i redovito prihranjivati mineralnim gnojivima.

Idealno je koristiti ona sporo opuštajuća, koja će biljci biti na raspolaganju kroz duže razdoblje.

Naravno, ne smijemo zaboraviti niti na redovito zalijevanje, pogotovo u prvih godinu do dvije po sadnji, kada su mlade biljke i najosjetljivije na nedostatak vlage tla.