Trajnice, kako im i samo ime kaže, trajne su cvjetne vrste čiji se životni vijek proteže kroz više godina, tijekom kojih redovito cvjetaju, stvaraju sjeme, te rastu i tako povećavaju svoju veličinu.
Upravo u jesen, kada započinje vrijeme mirovanja biljaka, započinje idealno vrijeme razmnožavanja trajnica dijeljenjem. Prednost je ovog, vegetativnog načina razmnožavanja (dijelovima biljke), pred generativnim (sjemenom), što na ovaj način odmah dobijemo veće i bolje razvijenije biljke, koje su ili već u svojoj punoj veličini, ili će punu veličinu najčešće doseći već u sljedećoj godini.
Kontrola rasta
Osim što ćemo dijeljenjem dobiti veliki broj novih biljaka, ujedno ćemo i ograničiti rast onih vrsta koje imaju tendenciju pretjeranog bujanja i koje, ako se ne dijele, mogu zagušiti svo ostalo bilje na gredici. Uz to, iako trajne vrste, većina ipak izgubi na ljepoti tijekom vremena, pa je najbolje staru biljku zamijeniti njenim mladim klonom.
Dijeljenjem možemo razmnožiti veliki broj biljaka, najčešće peruniku (Iris), jaglac, bergeniju, tritomu (Kniphofia), graničicu (Hemerocallis sp.), hostu, različite vrste ukrasnih trava i brojne druge vrste.
Razlikujemo tehnike dijeljenja busena (kod većina vrsta) ili dijeljenjem rizom kod npr. perunike
Postupak je doista jednostavan. U suhom danu, kada tlo nije zasićeno vodom, štihačom ili vilama iz tla izvadimo cijelu biljku koja ima dobro razvijeno korijenje te dobro razvijene nadzemne organe. S korijena blago stresemo višak tla, pa oštrim nožem razrežemo biljku na nekoliko dijelova. manje primjerke najčešće na dva, dok se neke vrste poput jako razbujale tritome ili pampas trave, mogu razrezati i na 4-5 dijelova. Ove snažnije vrste umjesto nožem, podijelimo zasijecanjem štihačom.
Sadnja odmah na stalno mjesto
One biljke koje imaju dobro razvijene dijelove možemo odmah presaditi na stalno mjesto, dok slabije razvijene sadimo u pojedinačne posude u kojima se njeguju dok dovoljno ne porastu kako bi se posadile na stalno mjesto.