Jaglac, biljka iz porodice Primulaceae, jedan je od prvih vjesnika proljeća. Od tuda mu i latinski naziv, „primula“, umanjenica od riječi „primus“ što znači prvi. Dok u prirodi još uvijek sve spava, jaglaci nam nagovješćuju skori dolazak proljeća. Imaju jednostavne, do 5 cm velike cvjetove nalik na ljevak. Cvjetovi dolaze pojedinačno ili na cvjetnim stapkama.
Listovi su mekani, lagano nazubljeni, duljine do 10 cm.
Postoje hibridne sorte (Primula x polyantha) česte u uzgoju i u zatvorenim prostorima, koje se u prodaji nude već od kraja studenog. Njihovi su cvjetovi krupniji od cvjetova običnog jaglaca (Primula vulgaris).
Vanjske sorte namijenjene su uzgoju na gredicama, a neke su naročito pogodne za sadnju u kamenjare. U vrtovima je čest obični jaglac P. vulgaris, vrsta žutog cvijeta, visine oko 15 centimetara. Cvjeta od veljače do travnja.
Jaglac koji se uzgaja kao sobna biljka, nije ljubitelj suhog i vrućeg zraka. Želite li duže uživati u njegovoj ljepoti, temperatura prostorije nikako ne bi smjela prijeći 15 stupnjeva C. Nakon što ocvate, presadite ga u vrt, pazeći pri tom da ga ne iznosite naglo iz toplog doma na veliku hladnoću. Rađe ga do sadnje u proljeće smjestite na negrijano stubište.
Boja cvijeta: žuta, ljubičasta, crvena, narančasta. Središte cvijeta je najčešće žuto.
Položaj i tlo: za potpun uspjeh osigurajte tlo bogato organskom tvari. Najbolje uspijeva u djelomičnoj sjeni.
Zalijevanje: pazite da se tlo oko biljke nikada previše ne isuši. Sobni jaglac u vrijeme cvatnje prihranjujte tekućim gnojivima svaka dva tjedna.
Razmnožavanje: sjetvom sjemena u proljeće, ili dijeljenjem grumena u proljeće. Ako ne obuzdate njihov rast, na gredici će se sami zasijavati.
Primjena: za gredice, kamenjare, za sadnju u posude. Lijepo se kombinira s brojnim vrstama proljetne cvatnje.
Napomena: jaglace malčirajte u proljeće. Nakon cvatnje redovito uklanjajte ocvale cvjetove.
