Vjerojatno je mnogima na spomen Dušnog dana, prva asocijacija krizantema, vrsta kojom se u našim krajevima tradicionalno ukrašavaju posljednja počivališta naših najmilijih. U nekim ju našim krajevima zato i nazivaju “Sisvetska roža”.
Porijeklo krizanteme
Krizanteme potječu iz istočne Kine gdje je krizantema i danas simbol dugog života. Oko 4. stoljeća poslije Krista započinje njeno širenje, prvo prema Japanu gdje se krizantema smatra nacionalnim cvijetom. U Europu su prvi primjerci vrtnih krizantema stigli krajem 17. stoljeća, a tek 100 godina kasnije započinje njihovo širenje po starom kontinentu.
Spoznavši njihovu uresnu vrijednost, ubrzano se radi na njihovu oplemenjivanju, naročito od 20. stoljeća, tako da je do danas zahvaljujući križanjima na tržištu poznato preko pet tisuća kultivara ove cvjetnice.
Podjela krizantema
Ono što krizantemu čini interesantnom jesu cvjetne glavice različitih oblika, boje i veličine. Prema njihovu obliku krizanteme se dijele u 3 osnovne skupine:
- U prvoj su skupini vrste jednostavne glavice koja je sastavljena od jednog ili dva kruga vanjskih cvjetova, dok su unutrašnji gusto poredani jedan do drugog i čine ravnu ploču.
- Drugu skupinu čine one krizanteme koje imaju glavicu poput cvijeta anemone (anemonasti tip), a imaju jedan ili više krugova vanjskih cvjetova, dok unutrašnji tvore lagano povišenu ploču, zbog nešto produljenih cvjetova.
- Vrste treće skupine – loptasti tip imaju pune glavice sastavljene samo od vanjskih – jezičastih cvjetova i dijele se dalje u nekoliko skupina ovisno o njihovu obliku i rasporedu.
One posljednje su nekako i najpoznatije i mnogima su upravo one sinonim za krizantemu, dok ostale poznaju pod drugim nazivima poput “špina”, “gumbek”, “botun” itd. Najuočljivije su, ali i najkratkotrajnije. Vrlo brzo dolazi do opadanja pojedinih latica, pa stoga uvijek treba birati cvjetove kojima je središnji dio još uvijek zatvoren.
Daljnje su podjele ovisne o veličini (krupno-cvjetne: 10-20 cm, srednje-cvjetne: 10-16 cm te sitno-cvjetne: 6-10 cm) i obliku cvijeta (jednostavne, polupune i pune).
Svi se oblici javljaju u bezbroj boja od bijele, žute, crvene, ružičaste i narančaste preko zagasito crvene, brončane, a postoje i višebojne sorte.
Proizvodnja krupnocvjetnih krizantema tempirana je uz Dušni dan, dok se sitnocvjetne uzgajaju tijekom cijele godine.
Krizantema je biljka kratkog dana, pa joj je potrebno osigurati više od 12 sati dnevno neprekidne tame kako bi biljka procvjetala u željenom roku. U kontroliranim stakleničkim uvjetima, gdje je moguće tempirati cvatnju određenog datuma, krizanteme se zasjenjuju osam tjedana prije berbe.
Krizantema kao lončanica
Posljednjih su godina popularne sitnocvjetne krizanteme koje se uzgajaju kao lončanice. Osim što će se održati kroz duže vrijeme, moguće ih je sačuvati i za sljedeću godinu. Osim na grobljima, sve su češći ures vrtova, terasa, gdje se vrlo lijepo kombiniraju s nekim drugim vrstama, karakterističnim za jesensko zimsko razdoblje.
Kod nas su se prvi put pojavile 1994. godine kada je za posjeta Svetog Ivana Pavla II Hrvatskoj, oltar na zagrebačkom hipodromu bio ukrašen žutim i bijelim ulončenim krizantemama. Nakon završetka misnog slavlja razdijeljene su vjernicima koji su ih pronijeli po cijeloj Hrvatskoj i šire.
Krizanteme u teglama u prodaji se pojavljuju već krajem rujna. Kod kupovine uvijek birajte zdrave biljke. Obratite pozornost na listiće, koji trebaju biti zeleni, bez smeđih i bijelih mrljica po sebi, a koje ukazuju na prisutnost biljnih bolesti.
Iako rascvjetale biljke izgledaju primamljivo, ipak birajte one koje imaju tek nekoliko otvorenih cvjetova, ali zato mnoštvo pupova. Na taj ćete način duže uživati u bogatoj cvatnji.
Prijavite se na newsletter i budite informirani!
Uzgojni uvjeti
Na osunčanom mjestu na balkonu, uz pažljivo zalijevanje i redovito prihranjivanje, oduševljavat će vas obilnom cvatnjom sve do u kasnu jesen. U zalijevanju ipak ne treba pretjeravati jer zadržavanje suvišne vode u zoni korijena dovodi do naglog i nepovratnog propadanja biljke.
Nakon što ocvate, nikako ju ne bacajte, jer ju jednostavno možete sačuvati za sljedeću godinu, a od nje također dobiti i nekoliko novih biljaka. Nakon cvatnje ju presadite na zaštićeno mjesto u vrtu, na blago sjenovitom položaju. Možete ju presaditi i u neku veću posudu, te držati u hladnoj (5-60 C), ali svijetloj prostoriji.
U toplijim područjima ju odmah prikratite na dužinu 10-15 cm, a tamo gdje ima mraza s orezivanjem pričekajte sljedeće proljeće.
Razmnožavanje krizantema
Krizanteme se razmnožavaju reznicama dužine 5-6 cm, koje uzimamo s matičnih biljaka od travnja do kraja lipnja. Ubrane reznice ne smiju biti odrvenjele, već moraju biti svježe, zeljaste. Ukorjenjivanje je najbolje provesti u smjesi treseta, pijeska i perlita, a što će osigurati povoljne uvijete za razvoj korijena.
Kako bi ukorjenjivanje bilo što uspješnije, reznice je dobro tretirati hormonom za pospješivanje ukorjenjivanja.
Nakon sadnje reznice se dobro zaliju i prekriju plastičnom folijom koja će osigurati povoljnu zračnu vlagu i brže ukorjenjivanje. Ljeti je potrebno i zasjenjivanje kako mlade biljčice ne bi stradale od jakog sunca.
Pri idealnim uvjetima, reznice će se ukorijeniti već za 15-20 dana. Nakon što se ukorijene, mlade se biljčice presađuju na gredice u zaštićenom prostoru ili na otvorenom, odnosno za ulončene krizanteme u posudu i to po nekoliko sadnica.
Redovitim pinciranjem do lijepe forme
Krizantemama u loncima je potrebno nekoliko puta tijekom rasta otkinuti vrhove (pincirati ih) kako bi se postigao grmolik oblik rasta. Najpovoljniji trenutak za otkidanje vrha je kada biljka razvije pet listova (visina biljke 4-6 centimetara).
Otkida se dio izbojka neposredno iznad petog lista. Ovim postupkom potaći ćemo spavajuće pupove, od kojih se razvijaju novi postrani izbojci. Biljke je tijekom rasta potrebno nekoliko puta prihraniti tekućim gnojivom.
Matična biljka, kao i biljke od nje uzgojene vjerojatno će biti nešto više od biljke koju ste imali prethodne godine. Uzrok je u tome što proizvođači lončanica ove biljke tretiraju raznim preparatima (tzv. retardantima rasta) kojima se postiže zbijeni, grmoliki oblik biljke.
Bolesti i štetnici
U neke od najčešćih bolesti krizantema ubrajaju se bijela hrđa krizantema, koncentrična ili crna pjegavost te smeđa trulež.
Širenju bijele hrđe pogoduju kratki dani uz visoku vlažnost, a posebno su ugroženi nasadi sa gustim sklopom. Ova bolest najveće štete pravi lišću krizanteme, a prepoznaje se na gornjoj strani lista u obliku okruglastih svijetlo zelenih pjega promjera do 5 mm. Iako rijetko, pjege se mogu pojaviti i na cvijetu.
Za jačeg napada dolazi do deformacije lišća i njegovog opadanja, uslijed čega su formirani cvjetovi manji od uobičajenih. Bolest je potrebno kemijski suzbijati za to predviđenim fungicidima.
S pojavom koncentrične ili crne pjegavosti dolazi do promjena na starijem lišću, na čijim se rubovima razvijaju tamnije, okruglaste pjege promjera i do 1 centimetra. Pojedinačne pjegice se pomalo spajaju i tako oštećuju list, koji uokolo pjegica požuti.
I dok razvoju bijele hrđe pogoduje vlažno vrijeme i kratki dani, crna pjegavost pojačano se širi za sušnih razdoblja s malo oborina, te kod visokih temperatura (do 28 stupnjeva). Za jakih napada crnom pjegavošću lako može doći i do oštećenja cvjetnih glavica.
Smeđa trulež napada cvjetne pupove krizantema koji trunu, a razvoju pogoduju visoka vlaga zraka, te velika količina oborina.
Od štetnika valja spomenuti lisne uši, koji imaju vrlo veliki potencijal razmnažanja, tako da za samo nekoliko dana od njihove pojave mladi izboji krizantema bivaju prekriveni čitavim kolonijama ovih štetnih kukaca. Zaražene biljke zaostaju u rastu, izboji se deformiraju i cvjetovi gube na kvaliteti. Suzbijati ih treba čim se primijeti početak zaraze.
Održavanje plodoreda
Kako bi spriječili ili barem umanjili štete, važno je provesti preventivne mjere u suzbijanju bolesti i štetnika. Vrlo je važno poštivanje plodoreda, pa se tako na istoj površini barem 3-4 godine ne bi smjele saditi krizanteme, ali ni neke druge vrste, primjerice zvjezdan, dalije, kokotić, cinije ili verbene, budući su ove biljke domaćini nekim štetnicima krizanteme.
Zaražene dijelove biljke nakon otkidanja ili vađenja iz tla treba uništiti spaljivanjem, budući se jedino tako sprječava širenje zaraze, a nikako ih ne bacati na kompostnu hrpu. Također je potrebno izbjegavati gustu sadnju, kao i sadnju na loše dreniranim terenima. Izbjegavati treba i obilnu gnojidbu dušikom.
