Sljez je prekrasna biljka koja je u prošlosti bila nezaobilazna vrsta mnogih vrtova. Danas je pomalo zaboravljen iako ima mnoge kvalitete. Pripada porodici Malvaceae, a porijeklom je iz Centralne Azije odakle se proširio po Europi još u 15. stoljeću. Odlikuju ga i do 2,5 metara visoke cvjetne stapke sa bezbroj cvjetova, jednostavnih ili punih. Cvjetovi se nalaze u klasu i pokrivaju skoro polovinu cvjetne stapke. Otvaraju se sukcesivno od dna, prema vrhu stapke. Sljez cvjeta u ljeto sve do u kasnu jesen. Ono što je vrijedna odlika ove vrste jest da će uspijevati i uz minimalnu njegu. Podnijeti će i dugi sušno razdoblje bez zalijevanja, jako sunce, ali i djelomičnu sjenu. Iako se može uzgajati i kao trajnica, preporučljiv je uzgoj kao dvogodišnje vrste. Najčešća vrsta sljeza je Alcea rosea sa brojnim sortama.
Boja cvijeta: bijela, žuta, narančasta, crvena, ljubičasta, ružičasta. Boja cvijeta je ovisna i o tipu tla na kojem se uzgaja, pa tako u glinastim tlima cvjeta svjetlijim nijansama, dok će na lakšim, dobro propusnim tlima boje biti zagasite.
Položaj i tlo: sljez će uspijevati na gotovo svakom tipu vrtnog tla, ali za bolji uspjeh sadite ga na hranjivima bogatom tlu, vlažnom, ali dobro dreniranom. Najbolje uspijeva na punom suncu.
Zalijevanje: zalijevajte obilno za suha vremena.
Razmnožavanje: sjetvom sjemena u lipnju ili reznicama u ranu jesen. Biljke uzgojene iz sjemena otpornije su na napad hrđe od onih uzgojenih iz reznica. Jednogodišnje sorte se siju u ožujku u zaštićenom prostoru, ili sredinom travnja na otvoreno. Kako se iz cvijeta razvije komuška s brojnim sjemenkama, nakon njenog pucanja se sljez lako i sam zasijava. Pa ćete na površini na kojoj je jednom uzgajan, iz godine u godinu imati mnogo novih biljčica.
Napomena: Visokim sortama osigurajte potporanj. Kod sadnje mladih biljaka vodite računa o prostoru, kojeg sljez treba mnogo.