Iako su mnoge ljetne cvjetne vrste još uvijek u punom cvatu, vrijeme je ovo u kojem treba posaditi one vrste koje će nam prve nagovijestiti sljedeće proljeće. Vrijeme je sadnje lukovica.
Lukovičaste vrste će hladni dio godine provesti ukopane u zemlji, no s prvim zatopljenjem započet će s intenzivnim rastom, da bi se već u ožujku većina ovih vrsta pokazala u svom najboljem izdanju.
Svi koji su jednom u svom vrtu posadili lukovice, znaju kako je njihov uzgoj jednostavan. Zato ih i ubrajamo u skupinu biljka koje je najlakše uzgojiti.
Možemo ih saditi posvuda. Na formalnim gredicama obrubljenim niskom, rezanom živicom, samostalno ili zajedno s jednogodišnjim ili dvogodišnjim vrstama. Primjerice, posađene na gredici zajedno s maćuhicama, procvjetat će u proljeće kada je sezona maćuhica već pri kraju. Lijepe su i skupine lukovičastih biljaka posađene na travnjaku, a interesantna je i sadnja lukovica pod listopadnim stablima, gdje će imati dovoljno sunca i topline dok drveće ne prolista. Sadimo ih i u posudama, a tehnikom pospješivanja možemo ih «natjerati» da procvjetaju već za Božić.
Osim nekolicine vrsta koje se sade u proljeće, većinu vrsta sadimo u jesen, tijekom rujna i listopada, a u područjima gdje tlo rijetko ili nikada ne smrzne i nešto dulje. Glavno razdoblje cvatnje za većinu je od ranog proljeća pa do početka ljeta, makar postoji i nekoliko izuzetno lijepih vrsta (gladiole npr.) koje cvjetaju ljeti.
Lukovica – uobičajeni naziv za podzemnu stabljiku
Izraz «lukovica» uobičajeno se koristi za sve biljke koje imaju podzemnu stabljiku (lukovica, gomolj, rizom i dr.), pa ćemo ga i mi u ovom tekstu upotrebljavati kao skupni naziv za sve takve biljke. Ono što je svim lukovičastim vrstama zajedničko jest da imaju zadebljali podzemni dio koji služi kao spremište u kojem biljke akumuliraju hranu čime im je omogućeno preživljavanje u nepovoljnom dijelu godine. Za bolje razumijevanje opisat ćemo neke osnovne tipove podzemnih stabljika.
Lukovica
Lukovica je kratka podzemna stabljika na bazalnom proširenju koju okružuju mesnati listovi (ljuske). Vanjske su ljuske obavijene suhom zaštitnom ovojnicom. Lukovicu imaju narcisi, tulipani, zumbuli.
Gomolj
Gomolji su zadebljale stabljike ili korijenje u koje biljke akumuliraju hranu. Najčešće su okruglastog ili ovalnog oblika, a na sebi najčešće imaju malena okca iz kojih se razvijaju nadzemni organi. Iz gomolja se uzgajaju gladiole, dalije, neke vrste ciklama, žabnjaci (Ranunculus).
Rizom
Rizom odnosno podanak tip je podzemne stabljike, manje ili više zadebljao, a na kojem se nalaze okca iz kojih izbijaju listovi, cvjetne stapke. Rizome imaju neke biljke iz porodice Iridaceae (perunike).
Kako prepoznati kvalitetnu lukovicu?
Kako bi uspjeh bio potpun i kako bi sljedećeg proljeća uživali u bogatoj cvatnji, vrlo je važno kvalitetno obaviti neke radnje. U prvom redu, nabaviti kvalitetne lukovice, izvršiti dobru obradu tla, te ih posaditi na ispravan način.
Lukovice je danas moguće kupiti posvuda, od trgovina prehrambenim proizvodima, poljoprivrednim trgovinama, do velikih trgovačkih centara. Pri tom mnogi, uglavnom privučeni niskom cijenom kupuju lukovice, koje, pokazat će se kasnije i nisu baš najkvalitetnije.
Kod njihove kupovine uvijek birajte one koje su naočigled zdrave i koje su pod prstima čvrste. Mekane lukovice ne kupujte jer su sigurno oštećene od štetnika ili su napadnute nekom biljnom bolesti.
Obratite pozornost i na njihovu veličinu. Lukovice koje su manje od uobičajene veličine za tu vrstu neće procvjetati u prvoj godini, pa izbjegavajte njihovu kupovinu kako ne bi bili razočarani izostankom cvatnje.
Svaka bi lukovica trebala imati i zdravu, neoštećenu ovojnicu koja ju u potpunosti prekriva.
Priprema tla i sadnja
Nakon što ste kupili lukovice, slijedi priprema tla za njihovu sadnju. Ovisno o vrsti, lukovičaste biljke rastu na različitim tipovima tla, u različitim klimatskim uvjetima. Većina ih potječe iz toplog mediteranskog područja pa je takvima za uspješan rast nužno osigurati tople i osunčane položaje, na kojima je tlo rahlo i propusno, a koje se u proljeće brzo zagrije.
Ako je tlo u koje će se saditi teško i glinasto, nužno ga je korigirati dodavanjem pijeska i šljunka na samo dno rupe za sadnju, a u pjeskovita tla umiješati kompost ili stajski gnoj.
Prije sadnje lukovica, površinu treba dobro pripremiti. Za početak sa površine uklonite sav korov, a površinu duboko prekopajte. Preporučljiva dubina obrade je oko 30 centimetara. Na površinu dodajte organskog gnojiva (treset, kompost i sl.), te sve dobro izmiješajte.
Nakon što ste površinu obradili, krenite sa sadnjom. Imajte na umu kako lukovičaste vrste puno ljepše izgledaju ako su posađene u skupinama od barem 3 biljke, nego pojedinačno, budući tako dolazi do izražaja njihova ljepota.
U pripremljeno tlo lukovice se sade na dubinu, koju određujemo prema veličini lukovice. Jednostavno je pravilo koje kaže kako se lukovica sadi na dubinu koja je 2-3 puta veća od njene visine. Dakle, jasno je kako nećemo na istu dubinu saditi lukovice zumbula ili pak šumarice (Anemone).
U lakšim, pjeskovitim tlima lukovice se sade nešto dublje, a u teškim, glinastim tlima, pliće.
Preduboko posađene lukovice kasnije će cvasti, pa kombiniranom sadnjom na različitim dubinama (ipak ne preduboko) možete postići cvatnju kroz duže razdoblje. Ako je tlo u kojem se sade suviše teško i glinasto, dobro je pri sadnji, ispod svake lukovice staviti šaku pijeska ili šljunka.
Što se pak tiče razmaka sadnje između lukovica, on uvijek treba biti 2-3 puta veći od širine lukovice. Pridržavanjem ovih pravila, na gredici ćemo dobiti lijep sklop biljaka.
Njega nakon cvatnje
Njega se lukovica uvelike razlikuje kod onih koje su u vrtu posađene za stalno, od onih koje se svake jeseni sade na cvjetnim gredicama.
One koje su u vrtu posađene jednom, s namjerom da na istom mjestu ostanu dugi niz godina ne zahtijevaju neku posebnu njegu. Tek povremeno prihranjivanje, te uklanjanje viška biljaka nakon što se one previše rašire.
Potrebno ih je i redovito zalijevati, naročito za sušna vremena.
S druge pak strane, lukovice koje su posađene na cvjetnoj gredici, sljedećeg proljeća nakon cvatnje, svoje mjesto trebaju prepustiti ljetnim cvatućim vrstama. S njihovim vađenjem iz tla treba pričekati sve dok im listovi potpuno ne požute. Tada ih vadimo iz tla, očistimo od zemlje i pustimo da se na suncu prosuše nekoliko dana. Tek ih potom spremamo u papirnate vrećice koje smještamo na suho i tamno mjesto do ponovne sadnje. Dobro ih je tijekom razdoblja čuvanja povremeno prekontrolirati kako se na nekoj od njih ne bi razvile gljivične bolesti koje bi uzrokovale njihovu trulež.