Vrijedne su ruke primorskih težaka, kroz prošla stoljeća raskrčile brojna kamena područja, kako bi došli do barem malog dijela plodnog tla, a u koji su sadili vinovu lozu, masline. Kako je odnošenje kamena bio težak i mukotrpan posao, slagali su ga uokolo parcelica i time sprječavali eroziju. Tako su nastali brojni suhozidi, koji su danas i u svijetu prepoznatljiv simbol našeg obalnog područja i otoka.
Suhozid u vrtu
Kako se radi o iznimno dekorativnom elementu, čest je u mnogim vrtovima. Služi za savladavanje visinskih razlika, u pravilu ne viših od 1 metra, a na ravnim površinama njegova gradnja nije estetska.
Gradi se od neobrađenog, lomljenog kamena karakterističnog za podneblje. Ne smije odstupati od ostalih elemenata vrta.
Početak suhozida započinje temeljem, koji je kod viših zidova betoniran, a kod manjih je na dno dovoljno postaviti krupnije kamenje. Širina je temelja nešto veća od širine zida. Gradnju započinjemo većim gromadama, da bi prema vrhu kamenje bilo sve sitnije.
Kamenje slažemo tako da leži na svojoj široj strani, te da nad okomitim fugama donjeg reda, u gornjem redu bude puni kamen. Između dva reda kamena nasipamo zemlju, najbolje mješavinu vrtne zemlje, pijeska i treseta. Biljke se sade u okomite fuge, usporedo s gradnjom suhozida.
Vrh suhozida obično povežemo malterom ili postavimo nešto veće ploče koje će prelaziti i na tlo gornje terase. Zbog drenaže, iza suhozida stavimo sloj šljunka ili manjeg kamena. Suhozid je uvijek zbog stabilnosti nagnut.
Koje biljke posaditi u suhozid?
U suhozid sadimo biljke koje uobičajeno sadimo u kamenjari. To su vrste koje će se prilagoditi specifičnim stanišnim uvjetima. Radi se o biljkama čijem korijenju kamen pruža zaštitu za vrelih sunčanih dana, a u isto vrijeme osigurava dovoljno vlage neophodne za uspješan rast.
Pri tom je važno voditi računa o položaju suhozida, budući sve biljke neće trpjeti jaku izloženost suncu, dok neke ne uspijevaju ni u blagoj sjeni.
Biramo biljke koje nemaju snažno korijenje kako ono ne bi s vremenom razorilo zid, a uvijek treba birati vrste koje cvjetaju u različito doba godine, kako bi suhozid uvijek bio zanimljiv.
Ovisno o položaju suhozida sadimo:
Na osunčanim položajima: Iberis sempervirens (ognjica, sniježak, nevica), Phlox sp. (plamenak ), Sedum sp. (žednjak) , Achillea sp. (stolisnik ), Campanula sp. (zvončić ), Saponaria sp. (sapunika)
U suhozide na polusjenovitom i sjenovitom položaju: Saxifraga sp. (kamenika) , Campanula sp. (zvončić), Lobelia erinus (lobelija), Sedum sp. (žednjak)
Suhozid gubi na ljepoti ukoliko se biljke sade previše gusto.
Na zidovima malih dimenzija, dovoljno će biti samo nekoliko biljaka. Ukoliko se neka od biljaka previše proširi, potrebno ju je formirati rezidbom.