Amarilis – sadnja i njega

 

Amarilis ili sunovrat omiljena je cvjetnica namijenjena uzgoju u posudi. Cvjeta najčešće u zimskim mjesecima, makar postoje sorte namijenjene uzgoju u vrtovima, a čiji se cvjetovi pojavljuju ljeti.

Iako je naziv Amarilis za ovu vrstu uobičajen, radi se zapravo o vrstama roda Hippeastrum, dok je Amariyllis belladona samo jedna od njih.

Rod Hippeastrum sadrži oko 70 vrsta koje pripadaju porodici sunovrata, biljaka porijeklom iz tropskih i suptopskih područja Meksika, Čilea, Perua i Brazila.

Ono što karakterizira ovu vrstu jesu prekrasni cvjetovi raznih boja, od snježno bijelih do onih u raznim nijansama ružičaste. Nekako najčešći su oni koji cvjetaju u crvenoj boji. Osim jednobojnih, česte su i dvobojne sorte.

 

Uzgoj amarilisa

Amarilis se uzgaja iz lukovice, pa bilo da ste kupili novu ili sadite lukovice koje su cvjetale prošlih godina, sada je pravo vrijeme za njihovu sadnju.

Lukovice se sade u relativno male posude, čiji je promjer ovisan o veličini lukovice. Pravilo je kako od lukovice do ruba lonca ne smije biti više od 3 centimetra prostora.

Na dno posude obavezno se stavlja drenažni sloj šljunka, stiropora ili sl., koji će osigurati dobru odvodnjenost. Na ovaj sloj dodaje se sloj supstrata.

Lukovice se sade na način da svaka lukovica do pola svoje visine bude posađena u supstrat .

Nakon sadnje tlo uokolo lukovica se dobro pritisne, a posuda se smjesti na toplo, sjenovito mjesto. Idealna temperatura je oko 22 stupnja C.

Ukorjenjivanje lukovice traje otprilike oko 2 mjeseca. U tom se razdoblju zalijeva oskudno.

Ubrzo nakon što se lukovica dobro zakorjeni, pojavljuje se debeli cvjetni pup i vrhovi listova. Zalijevanje tada postupno pojačavamo, koristeći meku vodu sobne temperature.

Kako bi se voda omekšala, dovoljno ju je preko noći ostaviti da odleži u posudi. Za to će vrijeme iz nje ishlapiti klor, kamenac će se nataložiti na dnu posude, a njena temperatura će postati idealna za zalijevanje.

Nakon izbivanja cvjetnog pupa, lonac se premješta na svjetlo mjesto. I dalje se nastavlja s redovitim zalijevanjem. Amarilis je potrebno svaka dva tjedna prihranjivati tekućim gnojivima za cvatuće lončanice. Preporučljivo je povremeno orošavanje dok se biljka ne rascvjeta.

Nakon što se rascvjeta biljku premještamo na nešto hladnije mjesto, što će potpomoći dužoj trajnosti cvjetova.

 

Amarilis nakon cvatnje?

Nakon što ocvate, amarilisu otkidamo cvjetnu stapku , kako bi se spriječila nepoželjna tvorba sjemena. Iako više nije toliko atraktivna, biljku i dalje držimo na svijetlom i prozračnom mjestu, redovito zalijevamo i prihranjujemo.

U proljeće nakon što zatopli, biljku iznosimo van i dalje njegujemo. Za to će vrijeme, lukovica koja je za cvatnje izgubila dosta svog obujma ponovno ojačati, a što će osigurati ponovnu cvatnju.

Ako smo ju pravilno njegovali, lukovica bi u jednoj godini svoj obujam trebala povećati za oko 1-2 centimetra.

Od početka kolovoza zalijevanje i prihranjivanje postupno smanjujemo, da bi ih s vremenom potpuno obustavili. To će dovesti do žućenja i propadanja listova koje nakon toga treba odrezati.

Nakon ovog, slijedi stadij mirovanja u kom je na lukovice najbolje zaboraviti. Zajedno s posudama, smjestite ih u mračnu, nešto hladniju prostoriju. Lukovice ne vadimo iz posude već je najbolje  posudu s lukovicom preokrenuti i tako ostaviti da miruje.

Nakon otprilike 3 mjeseca, posudu vratimo u pravilan položaj i promijenimo samo površinski sloj zemlje. Ako je lukovica došla sasvim do ruba lonca, presađujemo je u novi, za samo nekoliko brojeva veći od starog.

Nastavljamo sa daljnjom njegom.

Problemi tijekom uzgoja

Iako su mnogi pokušali i vjerojatno s uspjehom priveli kraju godišnji ciklus u uzgoju amarilisa, poneki problem tijekom uzgoja ipak nam može zadati poprilično glavobolje.

Jedan od najvećih problema u uzgoju predstavlja crvena palež, čiji uzročnik, gljivica Stagonospora curtisii dovodi do pojave crvenih pjega na svim dijelovima biljke. Posebno su ugrožene cvjetne stapke koje se za jakog napada deformiraju, pa nerijetko izostaje cvatnja ili je ona znatno manjeg intenziteta.

Kako bi se pojava spriječila, preporučuje se lukovice dok su u fazi mirovanja potopiti 2 sata u toplu vodu (oko 45 stupnjeva) ili nakratko u 1,5 postotnu otopinu bordoške juhe (modra galica).

Nerijetko štete prave i tripsi, lisne ili štitaste uši. Uši i tripsi prenose i virus koji dovodi do pojave žutih pjegica na listovima. Kod jakog napada, nerijetko ugiba cijela biljka.

Kako bi spriječili ovu pojavu, redovito kontrolirajte biljke, a čim uočite prisustvo bolesti ili nekog štetnika primijenite zaštitno sredstvo.