bugenvilija

Bugenvilija – omiljena penjačica raskošne cvatnje

Priča o bugenviliji (Bougainvillea sp.) vodi nas u davnu 1768. godinu kada je francuski botaničar Philibert Commerson u Rio de Janeiru otkrio prekrasnu, njemu do tada nepoznatu biljku. Nazvao ju je po francuskom admiralu Louis Antoine de Bougainvillei, zapovjedniku broda kojim je Commerson obilazio do tada neistražene zemlje, u potrazi za novim biljnim vrstama.

Tri osnovne vrste bugenvilije

Ono što bugenviliju čini interesantnom jesu pricvjetni listovi – brakteje, dok je cvijet sitan i neugledan.

Tri su osnovne vrste bugenvilije: Bougainvillea Spectabilis, Bougainvillea Glabra  i Bougainvillea Peruviana.

 

Bougainvillea Glabra ima širok duguljasti list kojeg s početkom hladnijih dana u potpunosti izgubi, dok  Bougainvillea Spectabilis ima manji  i uži list, izrazito tamnozelene boje. Na zaštićenom položaju često zadrži list sve do sljedećeg proljeća kada nakratko otpadne. Okruglasti list karakterističan je za vrstu Bougainvillea Peruviana.

Od ovih su vrsta križanjima, ali i spontanim mutacijama u prirodi do danas dobivene brojne nove sorte. Razlikuju se u  boji brakteja, obliku i boji lista, obliku i veličini trna i sl. Ima ih s jednostrukim ili duplim, kao i onih s dvobojnim braktejama.

Budući se radi o biljci tropskih i suptropskih područja Južne Amerike, klimatske prilike su ograničavajući faktor uzgoja. Tako ju kod nas možete vidjeti uzduž većeg dijela priobalja, te na otocima, izuzev područja sjevernije od Lošinja koji je krajnja točka uzgoja na otvorenom.

B.spectabilis, a pogotovo B. Glabra su otpornije na temperaturna kolebanja od B. Peruviana, pa će tako podnijeti i kraće razdoblje mraza. To je i razlog što ove dvije vrste uobičajeno sadimo kod nas na otvorenom.

Krajobrazni projekti leaderboard

Veličina također varira ovisno o sorti, tako da imamo niske, do 1 metar visoke bugenvileje, pogodne za sadnju u tegle, ali i one koje narastu i više od 15 metara.

Ovisno o sorti bugenvileje cvjetaju već od ranog proljeća, a cvatnja se produžuje sve do u kasnu jesen.

Uzgoj bugenvilije

bugenvilija
B. spectabilis

Idealno vrijeme za sadnju je proljeće, no sadnja kontejniranih sadnica moguća je i u većem dijelu godine. Sadimo ju na potpuno osunčano, od hladnih zimskih vjetrova zaštićeno mjesto, na dovoljno velikoj površini gdje će do izražaja doći sva njena ljepota.

Optimalno je mjesto ono na kojem će bugenvilija najmanje osam sati dnevno biti okupana suncem, budući će jedino na takvom položaju uzvratiti obilnom cvatnjom.

Uspijeva gotovo na svim tlima, no boljom će se pokazati na dubokim, dobro dreniranim ilovastim tlima. Biljku sadimo na prethodno dobro obrađen teren, nekoliko centimetara dublje no što je bila u tegli. Dodamo nešto stajskog gnoja i dosta humusa, a po sadnji obilno zalijemo. Uz mladu je biljku potrebno postaviti potporanj uz koji ju privežemo, a koji nakon što biljka ojača uklonimo.

Ljeti redovito prihranjujte

Zasađena na odgovarajućem mjestu, ova biljka ne zahtjeva neku posebnu njegu. Obavezno je zalijevanje tijekom ljetnih mjeseci, orezivanje te prihranjivanje gnojivima s većim sadržajem N u vrijeme intenzivnog rasta, te gnojivima sa više P i K u vrijeme cvatnje. Kod doziranja hranjiva ne smijemo pretjerati, jer prevelike količine mogu uništiti mladu biljku, pogotovo ako je zasađena u tegli.

U ljetnim mjesecima kada je zalijevanje češće i obilnije (po potrebi i dva puta dnevno), na bugenviliji često možemo opaziti žućenje listova – klorozu. Uzrok je u nedostatku nekih mikroelemenata, u prvom redu željeza. Stoga je potrebno redovito svakih 10 – 14 dana vršiti prehranu željeznim preparatima, nakon čega lišće vrlo brzo opet poprimi lijepu, tamno zelenu boju.

Zaštita od hladnoće

Pred zimu je mlade biljke (do oko 7. godine starosti) potrebno obaviti mrežom kakva se koristi za zamatanje agruma, te nagrnuti tlom kako bi se spriječilo smrzavanje korijena, a time i trajno oštećenje biljke. Nakon što biljka poraste i razvije dovoljno debelu koru, bez ikakve zaštite će preživjeti i nekoliko dana s temperaturama ispod nule.

Orezivanje

Bugenvilija bonsai
Bugenvilija u bonsai formi

U rano proljeće kod vrste B. Glabra vršimo jak rez, pri kojem ostavljamo samo nekoliko glavnih grana. Biljka će izgledati otužno, no budući ima jaku izbojnu snagu, vrlo brzo će potjerati mladice koje će za kratko vrijeme narasti i nekoliko metara. Drastičnim rezom ujedno potičemo i obilniju cvatnju.

Kod vrsta B. Spectabilis i B. Peruviana minimalnu rezidbu vršimo nakon cvatnje, a tijekom vegetacije uklanjamo samo pojedinačne grane koje nam smetaju npr. pri prolasku. Prejaki rez u proljeće, kod ovih bi vrsta mogao dovesti do izostanka proljetne cvatnje. Ovisno o načinu reza bugenvilije se mogu oblikovati u prekrasne grmiće, malena stabalca, bonsai. Lijepe su i odrine od bugenvilije, ograde, a pogodna je i za prekrivanje ružnih zidova.

Uzgoj u posudi

Osim u vrtu, čest je uzgoj bugenvilije i u teglama. Kao takvu često ju možemo naći i u unutrašnjosti. Uzgoj u loncu ne razlikuje se mnogo od onoga od uzgoja u vrtu. Biljku sadimo u odgovarajuću teglu, u dobro propusnu zemlju. Dobro je na dno tegle staviti i nekoliko centimetara debeo drenažni sloj, budući ne podnosi zaostajanje vode u zoni korijena. Presađujemo je svake dvije godine u teglu nekoliko brojeva veću no što je bila do tad.

Ukoliko ju držimo u kući, preporučljivo je biljku sredinom proljeća iznijeti na otvoreno, a preko zime ju pospremiti u zimski vrt, staklenik ili u svijetlu osunčanu sobu. U uvjetima sobne temperature, vjerojatno će cvjetati veći dio godine, nešto slabijim intenzitetom i braktejama bljeđih boja. Ipak je preporučljivo zimi smjestiti biljku na hladnije mjesto, te oskudno  zalijevati. Na taj će način biljka proći razdoblje mirovanja te na proljeće obilno cvasti.

Krajobrazni projekti leaderboard