Visibaba – prvi vjesnik proljeća

Visibaba, vrsta iz porodice Amaryllidaceae, jedan je od prvih vjesnika proljeća. Ovisno o mjestu uzgoja, i vremenskim prilikama, visibabe vrlo rano, često dok je tlo još pod snijegom procvjetaju snježnobijelim cvjetovima.

Listovi visibabe su duguljasti, sivo – zeleni. Cvjetovi su zvonasti, veličine 2,5-5 cm, bijeli, s izrazito zelenom bojom među laticama. Postoje i sorte s dvostrukim cvjetovima.

Najpoznatija vrsta je G. nivalis, visine do 15 cm. Manje poznata je tzv. turska visibaba – G. elewesii koja je viša i naraste do 25 cm. Ima veći cvijet, ali je i manje otporna na hladnoću od G. nivalis. Visibabe se sade između rujna i listopada na dubinu 10 cm. Razmak sadnje je 7,5 cm, a vrijeme cvatnje je između siječnja i ožujka. Mogu se saditi u kamenjari, na gredici, a posebno lijepo izgledaju posađene na travnjaku.

Boja cvijeta: bijela.

Položaj i tlo: Visibabe zahtijevaju rahlo, svježe i vlažno tlo. Idealna je sadnja pod listopadnim stablima i grmljem, gdje su u vrijeme cvjetanja okupane suncem, a kasnije u polusjeni.

Zalijevanje: Ako je vrijeme suho i bez kiše, zalijte povremeno kako bi se omogućio nesmetani razvoj biljke.

Razmnožavanje: Dijeljenjem grumena odmah nakon cvatnje. Dovoljno je cijelu biljku izvaditi iz tla i podijeliti je na nekoliko dijelova od kojih svaki ima dobro razvijeno korijenje.


Primjena: Za gredice, kamenjare, za sadnju u posude.

Napomena: Visibabe se same šire po području na kojem su posađene, pa je u vrtu potrebno ograničiti im razmnožavanje. Zabranjeno je čupanje visibaba koje slobodno rastu u prirodi budući se radi o zakonom zaštićenoj vrsti.