Jež, ljupko bodljikavo stvorenje, s dolaskom proljeća izlazi iz hibernacije i postaje aktivan. Iako bi se moglo smatrati kako nastanjuju uglavnom ruralna područja, ježevi su i uobičajeni stanovnici gradskih vrtova i parkova. U vrtu ne prave nikakvu štetu, štoviše, korisni su u borbi protiv puževa, trčaka, gusjenica i brojnih drugih organizama koje u vrtu prave probleme.
Proljeće je vrijeme parenja ježeva, a ženka nosi mlade otprilike četiri tjedna. U jednom leglu može biti i do sedam malih ježeva, koji se u početnim danima hrane isključivo majčinim mlijekom. To je vrijeme kada se ženke ježa pojačano kreću po vrtu u potrazi za hranom, pa im je upravo u to vrijeme dobro ostaviti u vrtu hrpice suhe hrane za pse ili mačke koja obiluje proteinima. Jež u potrazi za hranom tijekom jedne noći može prijeći udaljenost i veću od 2 km, a uvijek će se rado vratiti u isti vrt, pogotovo ako zna da u njemu može očekivati dosta hrane.
Aktivni uglavnom noću
Nakon što se razviju, u dobi od četiri tjedna, mali ježevi s majkom izlaze u potragu za hranom koju i samostalno love, ali im je za razvoj još uvijek potrebno i majčino mlijeko.
Ježevi su aktivni uglavnom noću, kada možemo čuti šuštanje među biljem ili karakteristični piskut. Ako ih vidite, najbolje je ne reagirati, odnosno ne pokušavati ih uhvatiti, dodirnuti ili slično. Pri najmanjem dodiru jež će se sklupčati u kuglu i tako ostati nepomično stajati, sve dok ne procijeni da je prošla opasnost.
Primijetite li ježa danju, tijekom ljeta pogotovo, moguće da je gnijezdo s mladima u blizini, pa je majka ježica otišla na hranjenje. Sve drugo predstavlja neuobičajeno stanje, odnosno ukazuje na bolest ili neki drugi problem. Možete mu pomoći tako što ćete ga s rukavicama oprezno staviti u kutiju te odnijeti u sklonište za divlje životinje gdje će se znati pobrinuti za njega. Na žalost, ovakva skloništa postoje samo u većim gradovima.
Kako pomoći očuvanju ježeva?
Broj ježeva je u opadanju, a njihov značaj za održanje bioraznolikosti iznimno je velik. Zato je potrebno pomoći ježevima u njihovu održanju, pogotovo u urbanim sredinama. Ono što možete napraviti jest da u vrtnoj ogradi, ako je građena od punih dasaka, pri dnu odrežete otvor dimenzija 13×13 cm, kako bi jež u potrazi za hranom mogao nesmetano prolaziti iz jednog vrta u drugi.
Nemojte koristiti kemijska sredstva za suzbijanje puževa, tzv. pužomore, pogotovo ne one granulirane koji u svom sastavu imaju aktivnu tvar metaldehid. Jež će rado pojesti ovu granulu, a posljedica će biti sigurno ugibanje. Postoje i prirodni načini borbe protiv puževa, a jež će svakako pridonijeti smanjenju njihova broja.
Sadnjom nekih biljaka, poput gloga, orlovih noktiju ili pasje ruže (Rosa canina) uz koje se rado zadržavaju neke vrste gusjenica, povećat ćete količinu, ježu raspoložive hrane.
Ježu ćete pomoći i tako što ćete u nekom skrivenom dijelu vrta ostaviti hrpu grančica i suhog lišća, u kojem će jež sviti svoje gnijezdo. Za gniježđenje će odabrati i kompostnu hrpu, pa pripazite kod njenog prevrtanja. Možete napraviti i ježevu kućicu kao sigurno mjesto za podizanje mladih i hibernaciju. Kao prilaz kućici, napravit tunel dužine 40-ak cm, visine i širine 13 cm. Ovaj tunel će spriječiti ulazak grabežljivaca. Kućicu prekrijte suhim lišćem i granama, kako bi bila čim manje uočljiva. Naravno, nemojte niti vi zavirivati u njenu unutrašnjost i tako plašiti mlade ježeve.
Svakako kod košnje rubnih dijelova vrta pripazite na ova potencijalna skrovišta ježa.
Privlačenjem ježa u svoj vrt održat ćete prirodnu ravnotežu u vrtu i osigurati opstanak bioraznolikosti.