Rajska ptica (lat. Strelitzia reginae) spada u jedne od najljepših cvatućih biljaka. Potječe iz Južne Afrike, dakle suhih i vrućih područja, pa je uzgoj ove vrste kod nas uglavnom ograničen na zaštićene prostore gdje se uzgaja kao vrsta za rez, kao sobna biljka, a na nekim mikrolokacijama u priobalju čak može dobro uspijevati i na otvorenom.
Rajska ptica je zimzelena biljka, koja poput busena naraste u širinu 1 do 1,5 metara, približno toliko i u visinu. Listovi su nalik listovima banane, sivo zelene boje.
Cvijet strelicije podsjeća na pticu u letu, a sastavljen je od tri narančaste brakteje i dvije latice indigo plave boje. Dugotrajan je, na biljci se održi i po nekoliko mjeseci, dok kao rezani cvijet u vazi izdrži i dvadesetak dana. Cvijet strelicije se smatra muškim cvijetom, odnosno onim koji se dariva muškarcima u različitim prigodama.
Uzgoj
Rajska ptica ne zahtijeva neke specijalne uzgojne uvjete. Uzgaja se u prozračnim, dobro odvodnjenim supstratima, a što se osvijetljenosti tiče jednostavno je pravilo – svijetla nikad dosta. Ukoliko se uzgaja kao lončanica, u stanu ju držite na osunčanom mjestu, ali ipak podalje od južnog prozora. Na takvom bi položaju lako mogla dobiti opržotine po listovima.
U priobalju gdje je zimski mraz tek rijetka pojava, u kakvom zaklonjenom kutu koji je osunčan veći dio dana može se uzgajati i na otvorenom. Uz obilje sunca obilno će i cvjetati.
Uzgajate li ju u stanu, kao i većini sobnog bilja ne odgovara joj previsoka temperatura. Idealne uvjete će pronaći u sobi gdje je dnevna temperatura 18-21 stupanj C, a noćna oko 10 stupnjeva C.
Prijavite se na newsletter i budite informirani!
Uzgoj u posudi
Ono što je najvažnije kod uzgoja u posudi jest osigurati dobru propusnost supstrata i spriječiti zaostajanje suviše vode u podlošku ili u ukrasnoj posudi. Previše vlažnosti dovodi do truljenja korijena, time i nepovratnog uništenja biljke.
Biljku treba zalijevati tek nakon što se supstrat dobro prosušio. Kod zalijevanja koristite omekšalu vodu, idealno kišnicu ili barem onu koju ste preko noći ostavili u posudi kako bi iz nje ishlapio klor, a kamenac se nataložio na dnu posude.
Da bi procvjetala, rajsku pticu treba redovito prihranjivati, tekućim hranjivima namijenjena gnojidbi cvatućih lončanica.
Presađuje se kada preraste uzgojnu posudu, što ćemo prepoznati po prodiranju žila kroz drenažne rupice i kroz rast korijenja pri samoj površini.
Tada je biljku potrebno presaditi, ali u samo za jedan broj veću posudu. U prevelikom loncu ne bi cvjetala već bi većinu energije trošila na tvorbu korijenja. Presađivanje lončanice je potrebno otprilike svake tri godine. Ako je biljka dostigla svoju punu veličinu, tada ju ne presađujemo, već svakih nekoliko godina izmijenimo površinski sloj supstrata.
Biljka u posudi će dobro reagirati na povremeni boravak na otvorenom, pa ju svakako iznesite u vrt ili na terasu krajem proljeća, kada prođe opasnost od kasnih mrazeva. U zatvoreno ju unesite s početkom jeseni. Birajte za nju i na otvorenom dobro osvijetljene položaje, koji su barem 5-6 sati dnevno okupani suncem. Nedovoljna osvijetljenost i mali broj sunčanih sati, razlog su izostanka cvatnje.
Dijeljenje biljke
Iako su, kako smo naveli i ranije, u cvatnji najizdašnije biljke koje su korijenjem u potpunosti ispunile uzgojnu posudu, ipak ih je ponekad pri presađivanju potrebno i podijeliti na nekoliko dijelova.
Najbolje je to učiniti svakih pet godina, u proljeće, kada biljku presađujemo. Dijeljenje je vrlo jednostavno. Dovoljno je biljku izvaditi iz lonca i jednostavno je podijeliti na nekoliko dijelova, od kojih će svaki imati barem nekoliko dobro razvijenih listova.
Kod dijeljenja, podzemnu stabljiku (rizom) režite oštrim nožem, a po rezidbi je ostavite da se nekoliko sati prosuši na zraku kako bi rezna rana barem djelomično zacijelila.
Potom podijeljene biljke posadite u pojedinačne posude primjerene veličine.
Posude s presađenim biljkama smjestite na svijetlo, od direktnog sunca zaštićeno mjesto na kojem će ostati sljedećih sedam do osam tjedana. Za to vrijeme bi korijen već trebao početi prorastati supstrat, pa tada biljke možemo preseliti na sunčano mjesto.
Imajte na umu kako sljedeće dvije do tri godine, dok korijen ne ispuni posudu, biljka neće procvjetati.
Što se rezidbe tiče, redovito uklanjajte osušene i oštećene listove, a cvjetne stapke odrežite nakon što cvijet u potpunosti propadne.
Bolesti i štetnici
Najčešći štetnici na streliciji su vunaste i štitaste uši, kao i crveni pauk, a o od bolesti čest problem predstavljaju različite vrste gljivica.
Razvoju uši i pauka pogoduje visoka temperatura prostorije i suh zrak, pa korekcijom ovih čimbenika možemo znatno utjecati na njihovu pojavu i brojnost.
Razvoju gljivica pogoduje visoka zračna vlažnost i zaostajanje vode po listovima. Zato, iako je dobro s vremena na vrijeme cijelu biljku istuširati, činite to sredinom dana kako bi se do noći listovi prosušili.
Kod početne borbe sa štetnicima pomoći će mehaničko uklanjanje komadićem vate namočenim u alkohol ili u otopinu blagog sapuna i vode.
Možete pokušati i sa šibicama kojih ćete 5-6 komada donjom (crvenom) stranom ubosti u tlo blizu korijena biljke. Nakon nekoliko dana ih zamijenite novima.
Ne pomogne li ni to, a broj štetnika se poveća, svakako primijenite kemijsko sredstvo koje će vam preporučiti stručnjak u poljoprivrednoj ljekarni.