Amarilis (lat. Hippeastrum) je vrsta koja će svojim prekrasnim cvjetovima oplemeniti svaki dom, pogotovo u zimskom razdoblju kada cvjetaju biljke izrasle iz tzv. prepariranih lukovica, posebnim tehnikama tretiranim za bogatu zimsku cvatnju.
Od sadnje do završetka cvatnje prođe otprilike dva mjeseca, tijekom kojih nas u zatvorenom oduševljavaju krupni cvjetovi brojnih sorti ove cvjetnice. Dolaze u različitim bojama, najčešće ipak u bijeloj i crvenoj.
Nakon što se cvijet osuši i više nije atraktivan, biljku nipošto ne bacajte.
Nakon što ocvate, amarilisu otkidamo cvjetnu stapku , kako bi se spriječila nepoželjna tvorba sjemena. Iako više nije toliko atraktivna, biljku i dalje držimo na svijetlom i prozračnom mjestu, redovito zalijevamo i prihranjujemo.
U proljeće nakon što zatopli, biljku iznosimo van i dalje njegujemo. Za to će vrijeme, lukovica koja je za cvatnje izgubila dosta svog obujma ponovno ojačati, a što će osigurati ponovnu cvatnju.
Ako smo ju pravilno njegovali, lukovica bi u jednoj godini svoj obujam trebala povećati za oko 1-2 centimetra.
Razdoblje mirovanja
Od početka kolovoza zalijevanje i prihranjivanje postupno smanjujemo, da bi ih s vremenom potpuno obustavili. To će dovesti do žućenja i propadanja listova koje nakon toga treba odrezati.
Nakon ovog, slijedi stadij mirovanja u kom je na lukovice najbolje zaboraviti. Zajedno s posudama, smjestite ih u mračnu, nešto hladniju prostoriju. Lukovice ne vadimo iz posude već je najbolje posudu s lukovicom preokrenuti i tako ostaviti da miruje.
Nakon otprilike 3 mjeseca, krajem studenoog i početkom prosinca, posudu vratimo u pravilan položaj i promijenimo samo površinski sloj tla.
Ako je lukovica došla sasvim do ruba lonca, presađujemo je u novi, za samo nekoliko brojeva veći od starog.
Nastavljamo sa daljnjom njegom, pojačavamo zalijevanje i smještamo ju na svijetlo i toplo mjesto na kojem bi opet trebala procvjetati.