Zeleni krovovi

S pojačanom ubanizacijom, mnogi naši gradovi ostaju bez toliko potrebnih zelenih površina. Zbog povećane potražnje za stambenim prostorima, maksimalno se iskorištavaju sve slobodne površine, kako bi na njima bile izgrađene stambene zgrade. Zeleni krovovi jedno su od rješenja.

No, da i među tom gomilom betona još uvijek ima prostora za uživanje u zelenilu dokazuju krovni vrtovi, naročito prisutni u nordijskim zemljama.

Inačice zelenih krovova svoje porijeklo vuku još iz antičkih vremena, da bi krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, s otkrićem novih izolacijskih materijala doživjele svoju punu ekspanziju. Zeleni krovovi mogu se podizati na ravnim, ili kosim krovovima.

Na ravnim će njihovo podizanje i njega biti znatno jednostavniji. No i kod kosih krovova, nagiba do 36 posto nećete imati većih problema. Tek krovovi s većim nagibom zahtijevaju dodatna učvršćenja kako zemlja s njih ne bi klizila.

 

Dobar termički izolator

Osim što su oku ugodni, zeleni krovovi imaju i niz drugih prednosti. Prije svega, “zeleni” krovovi toliko su dobar termički izolator, pa je utrošak energije za grijanje ovakvih objekata iznimno mali, čak i tijekom najvećih zima. Upravo je i to razlog raširenosti krovnih vrtova na sjeveru Europe.

S druge pak strane, krovni vrtovi i zelenilo na njima, održavaju povoljnima i mikroklimatske prilike, u prvom redu vlažnost zraka, a nije zanemariva ni činjenica da, ukoliko su izvedeni po svim pravilima struke, “zeleni” krovovi produžuju i trajnost krovne konstrukcije, budući je štite od negativnog utjecaja sunčevih zraka i atmosferilija uopće.

Kada govorimo o ozelenjivanju krovova, možemo ga promatrati kroz dva načina. Bilo kao intenzivni, što bi u stvari predstavljalo uzgoj biljaka na krovu (čime su primjereniji ravni krovovi), ili pak kao ekstenzivni. Kod ovog drugog načina (ekstenzivni) uzgoja, biljke zahtijevaju tek minimalnu njegu, no ovdje moramo voditi  računa o odabiru biljnih vrsta koje ćemo upotrijebiti.

Kako bi izdržale dugotrajne pripeke i nedostatak vode, za ozelenjivanje krovova preporučuju se vrste iz porodice žednjaka (Sedum). Za uspješan rast i razvoj potrebno im je tek nekoliko centimetara supstrata.

Dobar su izbor i čuvarkuća (Sempervivum), kamenika (Saxifraga), kao i mnoge vrste začinskog bilja (majčina dušica ili timijan). Kroz nekoliko godina sve će se ove vrste toliko razrasti da će učiniti lijep zeleni pokrov.

 

Kvalitetna priprema u nekoliko slojeva

Krovovi koji će se zazelenjivati trebaju prije svega imati dobro riješenu hidroizloaciju, a kako bi se spriječio prodor vode u unutrašnjost. Na ovaj sloj postavlja se folija koja sprječava prorastanje korijenja, a koje bi moglo oštetiti hidroizolaciju. Iznad ove folije postavlja se drenažni sloj debljine 8-15 centimetara. Obično se za izradu drenažnog sloja upotrebljava usitnjena ekspandirana glina, no danas je moguće kupiti i specijalnu plastičnu drenažu koja ima sposobnost akumulacije dijela kišnice, dok sav višak propušta u oluk. Ovaj se sloj prekriva agroplatnom (flis) koji propušta vodu, ali ne i čestice zemlje čime je spriječeno začepljivanje drenažnog sloja.SLOJEVI ZELENOG KROVA

I konačno, na sam vrh se rasipa supstrat u debljini oko 10 centimetara. 80% supstrata čine mineralne sirovine (šljunak, krhotine cigle i dr.), te oko 20 % humusa.

Na ovako pripremljenu podlogu vršimo sadnju bilja. Nakon što se jednom posade, dobro odabrane biljne vrste ne zahtijevaju gotovo nikakvu njegu. Čak ih nije potrebno niti zalijevati, osim za iznimno jakih suša, budući sukulentne vrste koje su za ovakvu sadnju preporučljive, u svojim listovima akumuliraju velike količine vode.

Tek će povremeno biti potrebno “prošetati” krovom i odstraniti višak biljaka ili im korigirati rast.

#image_title