Vjerojatno su rijetki domovi u kojima važno mjesto među ukrasnim biljem ne zauzima afrička ljubičica, omiljena cvjetnica, jednostavna za održavanje.
Za njeno otkriće zaslužan je Walter von Saint Paul Illaire, koji je 1892. godine u Afričkim planinama ugledao lijepu, njemu dotad potpuno nepoznatu biljnu vrstu. Sakupio je nekoliko njenih sjemenki koje je poslao u Europu gdje su potom uzgojeni prvi primjerci ljubičice. Na njenom je oplemenjivanju radio botaničar H. Wendland. U čast njenom otkrivaču, biljku je nazvao Saintpaulia, a kako je novootkrivena biljka bila vrlo slična dotad poznatoj običnoj ljubičici, u naziv je dodao i riječ ionantha, što upravo i znači – slična ljubici.
Tako je nastala biljka koja i danas nosi latinsko ime Saintpaulia ionantha.
U nekim zemljama, primjerice SAD-u toliko je omiljena, da su njeni uzgajivači okupljeni u brojnim klubovima ljubitelja afričke ljubičice.
Ono što odlikuje biljku jesu okruglasti listovi urezanog ili naboranog ruba, na kratkim mesnatim peteljkama. Listovi su prekriveni gustim dlačicama, s lica svijetlo do tamnozelene boje, dok je naličje lista kod većine sorti tamnocrveno.
Cvjetovi, koji se pojavljuju u većem dijelu godine su jednostavni ili puni, a raspon boja cvjeta je širok. Tako postoje sorte bijelih, ljubičastih, plavih, ružičastih cvjetova. Jednobojni u raznim nijansama navedenih boja, ili pak dvobojni. U sredini cvjeta nalaze se izražajni žuti prašnici.
Uz odgovarajuću njegu do uspjeha
Afrička ljubičica jednostavna je za uzgoj, i bogatom cvatnjom dugo će vam godina uzvraćati za svu njegu koju joj pružate.
Ono što joj morate pružiti je temperatura od najmanje 16 stupnjeva C, obilje svijetla ali ne direktnog podnevnog sunca te redovito zalijevanje. Najidealnije mjesto za uzgoj je istočni prozor.
Ljubica se zbog plitkog i širokog korijenja uzgaja u plitkim posudama, u humusnom supstratu, dobre propusnosti.
Zalijeva se mekom i mlakom vodom, direktno u podložak, budući su listovi osjetljivi na vlaženje. Ipak, sat nakon zalijevanja, svu vodu iz podloška izlijte.
Najidealnije je zalijevanje kišnicom, no dobra je zamjena i prokuhana voda. Osim vlage tla, ljubičici je potrebno osigurati i visoku vlagu zraka. Budući se prskanje listova ne preporučuje, zračnu vlagu osigurajte tako što ćete lončić s ljubicom staviti kamenčiće uronjene u podlošku s vodom. Na taj način, korijen neće biti u stalnom doticaju s vodom, ali će ona isparavati i tako vlažiti listove. Zbog potrebe za zračnom vlagom, ljubičica osobito dobro uspijeva u kuhinji, kupaonici.
Želite li da vaša ljubičica obilno cvjeta, redovito ju prihranjujte tekućim gnojivima za cvatuće sobne biljke.
Razmnožavanje
Možda vam je poznato kako se afrička ljubičica jednostavno razmnožava lisnim reznicama.
Dovoljno je s odabrane biljke, oštrim nožem odrezati zdrav list. Stavite ga na ukorjenjivanje u čašu ispunjenu kišnicom ili odstajalom vodom sobne temperature. Kako bi spriječili truljenje, u vodu dodajte i komadić drvenog ugljena, a na vrhu čaše učvrstite komad najlona u kojem ćete ubušiti rupu. Kroz tu rupicu provucite lisnu peteljku.
Nakon nekog vremena primijetit ćete pojavu malih korjenčića. Nakon što se dobro razviju, reznica je sposobna za presađivanje u humusni supstrat.
Moguće da će vam prvi pokušaj biti bezuspješan, no ne odustajte. Pokušajte ponovo. Uspjeh ovog puta, vjerojatno, ne bi trebao izostati.