Uzgoj

Kisela tla idealno su stanište nekim biljkama

Ako znate kako je među ukrasnim biljkama velik broj neopisivo lijepih biljaka kojima će kisela tla predstavljati idealan medij za uzgoj, možda ćete već ovog proljeća oplemeniti svoj vrt novim vrstama.

posadi sam

Vjerojatno ste negdje pročitali ili se i sami uvjerili kako uzgoj na kiselim tlima predstavlja veliki izazov. Ustvrdivši kako je tlo u vašem vrtu upravo takvo, do danas ste možda odustali od daljnjeg pokušaja uzgoja mnogih vrsta, ili ste se odlučili za korekciju pH vrijednosti tla.

Možda ste prošlih godina negdje vidjeli rascvjetalu hortenziju prepunu plavkastih cvjetova. Potajno ste otkinuli pelcer i od njega uzgojili mladu sadnicu. Kada je došlo vrijeme cvatnje, vaša je biljka procvjetala uobičajenim ružičastim cvjetovima. Ostali ste pomalo razočarani, i sa zanimanjem potražili odgovor na pitanje zašto hortenzija u jednom vrtu cvjeta plavo, a u drugom ružičasto.
Odgovor se krije u činjenici da je “plava” hortenzija bila zasađena na kiselom tlu dok je ono u vašem vrtu neutralno ili lužnato.
Mogućnost uzgoja većine biljaka ovisi o plodnosti tla i o njegovoj pH vrijednosti koja je izražena ljestvicom od 1 do 14. Neutralna tla imaju pH 7, dok su tla čija je vrijednost ispod 7, kisela, a ona čija je vrijednost iznad 7, lužnata.
Dakle, prije nego se uputite u sadnju, potrebno je saznati koliki je pH vašeg tla.

Kako odrediti pH tla?

Najsigurnije rezultate dobit ćete mjerenjem pomoću instrumenata, odnosno pomoću kućnog pH testa koji se može kupiti u bolje opskrbljenim trgovinama.
Približnu pH vrijednost vrtnog tla možete doznati i pomoću jednostavnog testa, bez instrumenata, a kao reagensi pomoći će vam tvari koje svakodnevno upotrebljavamo u kućanstvu.
Za provjeru kiselosti tla uzmite žlicu mokrog tla. Dodajte prstohvat sode bikarbone. Ako se tlo počne pjeniti, vjerojatno je vrlo kiselo, tj. pH reakcija je ispod 5,0. Ako nema nikakve reakcije, drugom uzorku tla dodajte žlicu octa. Ako se sada pjeni, tlo je lužnato, tj. pH vrijednost je vjerojatno iznad 7,5.
Ako ste ustanovili da je tlo u vašem vrtu kiselo možete odmah zasaditi neke od biljaka koje ćemo vam predložiti.
No što će se dogoditi odlučite li u lužnato tlo zasaditi te iste biljke? One će vjerojatno preživjeti, ali neće rasti punom snagom. Ako tlo uokolo biljaka koje preferiraju kiselu reakciju nije takvo, biljke ne mogu iz tla apsorbirati sva potrebna hranjiva. U prvom redu željezo i mangan. Alkalna tla vežu ove elemente tako da ih biljka ne može iskoristiti, makar ih u tlu ima u dovoljnim količinama. Lišće tih biljaka ubrzo postaje žuto, naročito između žila koje ostaju zelene.
Dobra je stvar da i tomu možete doskočiti, prilagođavanjem reakcije tla.

Povećanje kiselosti tla

Sumpor, treset, mineralna gnojiva kao i neke druge tvari snizit će pH vrijednost tla. Neka će djelovati brzo i kroz duže vrijeme, dok će se dodavanjem drugih, tla zakiseljavati postupno.
Prema istraživanjima, smanjenje pH vrijednost sa 8,5 na 6,5 možemo postići dodavanjem 20 kg sumpora/100 m2 kod pjeskovitih tala, 35 kg/100 m2 kod ilovastih, te 30 kg sumpora/100 m2 kod glinenih tala.
Jednom povećana kiselost neće trajati zauvijek. Kiselost tla provjerite svakih nekoliko godina i po dobivenim rezultatima izvršite korekciju.

Trajnice idealne za sadnju na kiselim tlima

Bergenija

Bergenija (Bergenia sp.) je lijepa zimzelena trajnica, velikih zelenih listova, koji u jesen i zimi poprime crvenkaste tonove. Cvjeta u proljeće, u vrijeme poklada pa je u našem priobalju poznata kao «krnjeval» ili «cviće od krnjevala». Bergeniju sadimo na osunčanim ili sjenovitim područjima. Za uspješan rast osigurajte stalno vlažno tlo.

Kaljužnica (Caltha palustris) – odličan je odabir za kisela tla, koja su k tomu stalno zasićena vlagom. Uzgaja se na punom suncu ili u blagoj sjeni. Što je položaj na kojem se uzgaja sunčaniji, to je biljci potrebno više vlage. Nemojte se zabrinuti ako ljeti listovi postanu smeđi, ili potpuno nestanu. Biljka se povukla u tlo, kako bi vas slijedećeg proljeća ponovno iznenadila svojom ljepotom.

Končara (Filipendula rubra, Filipendula ulmaria) – kao i većina «ljubitelja» kiselih tala, i ova biljka preferira vlažna, humusom bogata tla. Lišće ove biljke nalik je lišću paprati, a ružičasti ili bijeli cvjetovi uzdižu se na stabljikama, koje su ovisno o sorti, visine između 70 i 180 cm.

Jaglac

Jaglac (Primula sp.) je idealna vrsta za uzgoj na kiselim tlima bogatim organskom tvari. Uspješno se uzgaja na sjenovitim područjima sa dosta vlage. Može stradati za vrućih ljeta, pa je pred ljeto biljku potrebno malčirati.

Astilba (Astilba sp.) je idealan izbor za sadnju na vlažnim, močvarnim tlima. Većina je sorti visine između 45 i 60 cm, a najbolje uspijevaju u laganoj sjeni. Poput kaljužnice, i astilba će ljeti pred vrućinom «pobjeći» u tlo, da bi slijedećeg proljeća ponovno uljepšala gredicu.

Vrijesak

Crnjuša (Erica sp), niski je zimzeleni grmić, interesantan zbog cvatnje koja traje od sredine zime do ranog proljeća. Ljeti zeleni listići, pred zimu mijenjaju boju u crvenkasto smeđu. Kao i većina ostalih, ovdje nabrojanih vrsta i crnjuša traži dosta vlage tijekom razdoblja intenzivnog rasta. Zimi zahtijeva nešto suše, dobro drenirano tlo.

Ostale trajnice za kisela staništa: krespin (Epimedium sp.), pakujac (Aquilegia vulgaris), naprstak (Digitalis purpurea), kozja bradica (Aruncus sp.), kozlačica (Thalictrum sp.).

Prijavite se za naš newsletter