Početno oblikovanje šišane živice jedna je od glavnih radnji kojima utječemo na njen daljnji razvoj.
Mnogi u želji da se živica što prije razvije do željene visine, izbjegavaju rezanje u ovoj ranoj fazi, i time čine veliku pogrešku, budući se kasnijim rastom središte živice ogoli, a bujan ostaje samo njen vrh. Zato većinu vrsta (lovor, kalina, lemprika, pitospor i sl.) odmah po sadnji treba prikratiti za oko trećinu njihove prvotne visine.
Na taj će se način postići razvijanje postranih pupova koji će živicu učiniti gušćom. U godini sadnje živicu više ne šišamo. Druge godine po sadnji, tijekom proljeća i ljeta (od travnja do rujna) potrebno je dva do pet podrezivanja živice, a sve kako bi ona postala gušća. Pri ovom šišanju samo se otkidaju vrhovi novo izraslih izboja, od kojih će opet svaki potjerati nekoliko novih. Već odrasla živica šiša se po potrebi, ovisno o sorti nekoliko puta godišnje. Kako se ne bi previše razrasla, pri svakom šišanju živica reže na nekih 0,5 – 1 cm više no što su izboji prethodni put šišani.
Trapezna forma najprihvatljiviji je oblik reza za sve živice. Na ovaj ju način orezujemo tako da je pri osnovi šira, a prema vrhu se sve više sužava. Ovako je omogućena pravilna osvijetljenost na svim njenim dijelovima, te će tako biti punija i zelenija.
Neformalne živice također je potrebno redovito orezivati. Rezidbom održavamo živicu u zadanim okvirima kako se ne bi previše razrasla. Povremeno režemo grane koje nam smetaju pri prolasku ili koje su krivo smještene. Pri tom vodimo računa kako se većina neformalnih živica oblikuje od cvatućih vrsta, pa je potrebno odrediti optimalno vrijeme njihova orezivanja, kako bi bili sigurni da će i slijedeće godine opet procvjetati.