Šimšir svoju popularnost duguje ne samo tradiciji, već i mnogostrukoj mogućnosti primjene u hortikulturi. Može biti upotrijebljen kao samostalna biljka ili u kombinaciji s drugim vrstama.
Odličan je za odjeljivanje pojedinih površina u vrtu, kao niski obrub gredica sa sezonskim cvijećem ili ružama, kao gusta živica za osiguranje potpune intimnosti prostora, kao pozadina za niže biljke, za obrubljivanje terasa, parkirnih prostora, ili pješačkih putova, za uzgoj u velikim posudama, te konačno, za oblikovanje raznih oblika i struktura (topiari).
U prošlosti je bio neizostavan element brojnih građanskih vrtova u, a i danas ćemo često pronaći vrtove u kojima su šimširi sađeni prije 60 pa i više godina. No posljednjih godina šimšir nemilosrdno uništava donedavno potpuno nepoznati štetnik – šimširov moljac.
Prvi napadi zabilježeni su u RH 2013. godine, najprije na varaždinskom području, a potom i u ostalim dijelovima RH, a do tada nepoznata vrsta obrstila bi i velike primjerke za svega nekoliko dana. Znanstvenici su ubrzo utvrdili kako se radi o šimširovom moljcu (Cydalima perspectalis), invazivnoj vrsti porijeklom iz Azije, koja je u Europi po prvi put registrirana u Njemačkoj 2006. godine.
Redovitim pregledom uočite početnu zarazu
Početne zaraze je teško uočiti, budući se mlade gusjenice zadržavaju u unutrašnjosti grma, a prvo oštećuju kožicu lista, da bi s razvojem krenule u proždiranje cijelih listova. Dok su male, gusjenice su žuto – zelene s crnom glavom, a odrasle gusjenice su zelene s crnim i bijelim prugama. Pronalaze se zapredene među svilenkastim nitima nalik paučini. Gusjenice su aktivne od ranog proljeća, pa sve do u kasnu jesen, poglavito u priobalnom dijelu gdje razvoju pogoduju više temperature no na kontinentu. Štetnik prezimljuje u stadiju gusjenice, tako da odmah s dolaskom toplijeg vremena započinju s izjedanjem listova.
Ukoliko se zaraza ne primijeti na vrijeme, za samo nekoliko dana dolazi do potpunog gubitka lišća (golobrst), uz pojavu nitastih tvorevina nalik paučini.
Vrsta za sada u našim područjima nema prirodnog neprijatelja, tako da je redoviti pregled biljaka i suzbijanje početne zaraze vrlo bitno za sprječavanje većih šteta.
Kada se zaraza primijeti, ukoliko broj gusjenica nije prevelik, moguće je njihovo mehaničko uklanjanje, nakon protresanja grmova. Dobri se rezultati postižu ispiranjem pojedinačnih biljaka visokotlačnim čistačima ili jakim mlazom vode.
Kemijsko tretiranje nužno kod jačih napada
Ipak, često ove metode ne daju željeni učinak pa će svakako trebati poduzeti kemijsko tretiranje. Koriste se insekticidi koji imaju dozvolu za primjenu na ukrasnom bilju, a koji insekticid primijeniti, najbolje će znati djelatnik u poljoprivrednoj ljekarni.
Kako bi se pojačao učinak insekticida, preporučljivo je biljku/nasad prekriti agro tekstilom (fils) odmah nakon tretiranja. Ovaj je postupak potrebno provesti i nekoliko puta tijekom sezone, odmah čim se primijeti početna zaraza.
U slučaju nebrige, za kratko vrijeme stradaju cijele biljke, ponekad im uopće nema opravka, već ih je potrebno ukloniti, a kako bi se spriječilo daljnje širenje zaraze, izvađene biljke treba spaliti.
