Šimšir (Buxus sp.) od davnina je poznata biljka. U vrtlarstvu se upotrebljavao još u Rimskom carstvu, a najveću primjenu doživljava u vrijeme baroka, posebice u Francuskoj.
Francuski su vrtovi kao nezaobilazan element imali gredice raznih geometrijskih oblika obrubljene šimširom. Neki od tih vrtova očuvali su se i do današnjih dana.
Kako je šimšir tijekom stoljeća bio omiljena biljka, tako je i danas njegova primjena česta, makar znatno manja no što je to bila u prošlosti. No i danas je ponegdje nezamjenjiv, primjerice na grobljima, gdje je nezaobilazan za oblikovanje niskih živica oko grobova.
Šimšir je gusti zimzeleni grm, sporog rasta, porijeklom iz južne Europe, sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Odlikuju ga kožasti, sjajni listovi, koji su na licu tamnozeleni, a na naličju svjetlozeleni. Cvjeta u proljeće neuglednim, zelenkastožutim cvjetovima iz kojih se razvija svijetlosmeđi plod u kojem se nalazi nekoliko sjemenki.
Uzgaja se uzduž našeg primorja gdje je često samonikao, te u kontinentalnom dijelu zemlje, budući odlično podnosi niske temperature.
Iako će dobro uspijevati na gotovo svakom tipu tla, ipak je preporučljiva sadnja na dubljim i vlažnijim tlima.
Šimšir svoju popularnost duguje ne samo tradiciji, već i mnogostrukoj mogućnosti primjene u hortikulturi. Može biti upotrijebljen kao samostalna biljka ili u kombinaciji s drugim vrstama, za odjeljivanje pojedinih površina u vrtu, kao niski obrub gredica sa sezonskim cvijećem ili ružama, kao gusta živica za osiguranje potpune intimnosti prostora, kao pozadina za niže biljke, za obrubljivanje terasa, parkirnih prostora ili pješačkih putova, za uzgoj u velikim posudama te konačno, za oblikovanje raznih oblika i struktura (topiari).
Danas je poznato oko 30 vrsta šimšira, porijeklom iz raznih dijelova svijeta. Dvije su vrste, (Buxus sempervirens) i (Buxus microphylla), kao i njihove brojne sorte, našle svoju primjenu u hortikulturi kao ukrasne biljke.
Pravilnom njegom do uspjeha
Iako se pokazao kao vrsta prilagodljiva raznim stanišnim uvjetima, ipak je preporučljiva sadnja na dobro dreniranim tlima. Prevelika vlažnost može dovesti do oštećenja, pa čak i propadanja biljke. Nikada ne smije biti sađen na područjima gdje je tlo stalno vlažno, primjerice pod krovovima ili krošnjama stabala, s kojih se voda neprestano cijedi. Iako će uspijevati i na potpuno osunčanim područjima, idealno uspijeva na zasjenjenim mjestima. Kao takav nezamjenjiva je vrsta za sadnju u sjenovitim dijelovima vrta, gdje će uspijevati malen broj biljaka. Uzgaja se na tlima kojima je pH reakcija između 5,5 i 7,5.
Gnojidba
Osim osnovne gnojidbe pri sadnji, šimšir tijekom godine prihranjujemo 1 – 2 puta. Prvu prihranu provodimo u proljeće, pred početak vegetacijske sezone, a drugi put krajem lipnja ili u srpnju. Kako se čestim šišanjem odstranjuje veliki dio biljne mase neophodan za normalnu ishranu biljke, nužno je redovito prihranjivanje. Koristite za to kompleksna mineralna gnojiva sa produženim djelovanjem, a koja će osigurati dobru ishranjenost kroz duže razdoblje.
Danas se u prodavaonicama poljoprivrednih proizvoda mogu naći specijalna gnojiva namijenjena gnojidbi šimšira.
Zalijevanje
Novoposađene biljke u prvoj godini po sadnji trebaju redovito zalijevanje kad god je to potrebno, posebice u danima bez oborina. Pri zalijevanju treba paziti da voda dopre do zone korijena. Zato je potrebno redovito zalijevanje većim količinama vode.
Odrasle biljke odlično će podnijet i dugotrajna sušna razdoblja.
Zbog boljeg gospodarenja vodom, dobro je tlo uokolo biljke malčirati nekoliko centimetara debelim slojem borovih iglica, kore drveta i sl. Sloj malča osim što sprječava isušivanje tla, ujedno održava zonu korijena hladnom, a u isto vrijeme sprječava i rast korova.
Rezidba
Tijekom prvih nekoliko godina nužno je provoditi redovitu rezidbu čim biljka nešto poraste kako bi se postigla dobro razgranjenost.
Kod orezivanja živice od šimšira uvijek se treba pridržavati pravila koje vrijedi i za orezivanje ostalih živica, a koje kaže da se biljke uvijek orezuju tako da u poprečnom presijeku imaju formu trapeza. To bi značilo da je biljka pri tlu uvijek za nekoliko centimetara šira no što je pri vrhu. Na ovaj je način osigurano ravnomjerno dopiranje svjetlosti do svih njenih dijelova, te će tako biti punija i zelenija.
Već odrasla živica šiša se nekoliko puta godišnje. Kako se ne bi previše razrasla, pri svakom se šišanju reže na nekih 0,5 cm više no što su izboji prethodni put šišani.
Što se razdoblja šišanja tiče, ono se redovito provodi od ožujka do rujna, kada je rast mladica intenzivan. Ovisno o složenosti oblika šimšira, broj šišanja varira. Tako će za obične živice biti dovoljna 3-4 šišanja godišnje, dok se kod održavanja složenijih formi (kugle, razne figure) taj broj povećava.
Razmnožavanje
Oni koji namjeravaju podići živicu od šimšira vjerojatno znaju kako je cijena jedne presadnice prilično visoka. Uzmemo li u obzir i broj komada potrebnih za podizanje jednog metra živice, jasno je kako će nam za ovu investiciju trebati mnogo novca. Kako je razmnožiti šimšir vrlo jednostavno, jasno je kako ćemo uštedjeti znatna sredstva odlučimo li se sami na uzgoj presadnica.
Šimšir se uobičajeno razmnožava reznicama, makar je i razmnožavanje iz sjemena moguće. Čak štoviše, entuzijastima će pravo zadovoljstvo predstavljati razmnožavanje iz sjemena, budući postoji velika vjerojatnost da će iz sjemena uzgojene biljčice u nekim svojstvima biti različite od roditeljske biljke, dok će im one uzgojene iz reznica biti identične.
Reznice uzimamo tijekom srpnja i kolovoza sa zdravih, dobro razvijenih biljka. Najbolje je to činiti rano ujutro prije velikih vrućina. Najkvalitetnije su vršne reznice dužine između 10 i 15 cm. Rez pravimo ispod najdonjeg lista. S donje polovice reznice uklonimo sve listove.
Ubrane reznice prije sadnje umočimo u prah za pospješivanje ukorjenjivanja.
Kao supstrat koristimo mješavinu treseta i riječnog pijeska ili pak gotov supstrat za ukorjenjivanje. Reznice do polovice utisnemo u supstrat, zalijemo, a posudu prekrijemo prozirnom PVC vrećicom i smjestimo na sjenovito mjesto. Idealna temperatura ukorjenjivanja je 23-27oC, a vlažnost zraka oko 80 %. Daljnja se njega sastoji u redovitom orošavanju te povremenom prozračivanju.
Šimširu će trebati nešto duže vrijeme da se ukorijeni (obično 3 – 4 mjeseca).
Kada se mlade biljke dobro ukorijene presađujemo ih na željeno mjesto ili u pojedinačne posude u kojima ih njegujemo do sadnje u vrt.
Najveći neprijatelj šimšira posljednjih je godina opasan štetnik – šimširov moljac koji za samo nekoliko dana u potpunosti može uništiti odraslu, dobro razvijenu biljku.