Papigin kljun je kod nas još uvijek relativno nepoznata ukrasna biljka. Poznamo njenog bliskog srodnika, smiljkitu, kao krmnu, odnosno medonosnu biljku koja je sastavni dio prirodnih travnjaka. No, od ove je krmne biljke oplemenjivačkim radom dobivena sorta koja se uzgaja kao penjačica, s brojnim sitnim cvjetovima, nalik kljunu papige, odakle i domaće ime za vrstu.
Pripada porodici Fabaceae, a endemska je vrsta na Kanarskim otocima. Vrlo je zahvalna vrsta za sunčane položaje. Ističe se lijepim plavozelenim izbojima i žutim odnosno crvenim cvjetovima ovisno o vrsti. Listovi su sitni, igličasti. Idealna je vrsta za sadnju u viseće košare, iako je dekorativna ako se njene krhke grane privijaju uz mrežasti cilindrični potporanj, kada izgleda poput cvjetnog stupa. S obzirom da nema nikakve organe za prihvaćanje uz potporanj, biljku je potrebno vezivati uz isti. Odlično se kombinira s mnogim jednogodišnjim vrstama, primjerice verbenom, petunijom i drugima.
Boja cvijeta: žuta ili crvena. Cvjetovi su jednobojni ili u različitim nijansama spomenutih boja.
Uzgojni uvjeti
Položaj i tlo: papigin kljun je veliki ljubitelj sunca, pa ju na takvim mjestima i smještamo. Sadimo ju u propusna, hranjivima bogata tla.
Zalijevanje: ljeti održavajte tlo stalno vlažnim, ali omogućite dobru propusnost supstrata. Čak i nakon kratkotrajnog sušnog razdoblja listići počinju venuti. Zimi zalijevajte malo, ali ipak ne dopustite da se supstrat potpuno osuši.
Razmnožavanje: sjemenom u proljeće, ili reznicama ljeti.
Primjena: za sadnju u viseće košare, prozorske sandučiće.
Savjet +
Ljeti svaka dva tjedna prihranite biljku tekućim gnojivom namijenjenom prihrani cvatućih lončanica. Vrsta prezimljuje na hladnom mjestu pri temperaturi od 0 do 10 stupnjeva C. U proljeće biljku presadite u svjež supstrat i prikratite izboje na 1/3 prijašnje dužine kako bi se potakao razvoj bočnih pupova i obilno grananje.