Smokva (Ficus carica) jedna je od najstarijih kultiviranih voćnih vrsta na svijetu. Na području Mediterana uzgaja se tisućama godina, a u Hrvatskoj je posebno važna u Dalmaciji, na otocima i priobalju gdje je gotovo nezaobilazan dio svakog vrta.
Osim što daje iznimno ukusne plodove, smokva je zanimljiva i zbog svojeg načina cvatnje. Mnogi ne znaju da ono što nazivamo plodom zapravo nije pravi plod, već posebna cvat u kojoj se nalaze stotine sitnih cvjetova. Upravo zbog toga smokva ima jedan od najneobičnijih načina oprašivanja u biljnom svijetu. Listovi smokve sadrže mliječni sok koji kod osjetljivih osoba može izazvati iritaciju kože. Zato je tijekom berbe preporučljivo koristiti rukavice, a nakon rada dobro oprati ruke.
Zašto je smokva toliko posebna?
Smokva je listopadno stablo koje može živjeti više od stotinu godina. Dobro podnosi sušu, kamenita tla i visoke temperature pa uspijeva ondje gdje mnoge druge voćke teško opstaju.
Korijen joj prodire duboko u tlo, zbog čega može preživjeti duga razdoblja bez oborina. Upravo zato stoljećima je bila važan izvor hrane u mediteranskim krajevima.
Svježi plodovi bogati su šećerima, vlaknima, kalijem i antioksidansima, dok se sušenjem njihova hranjiva vrijednost dodatno povećava.
Petrovača, bilica i druge poznate sorte
U Dalmaciji se smokve vrlo često prepoznaju po narodnim nazivima, koji se mogu razlikovati od mjesta do mjesta.
Najpoznatija je petrovača, naziv koji se najčešće koristi za rane smokve koje prve dozrijevaju krajem lipnja, oko blagdana svetog Petra. Takve sorte obično daju dva uroda. Prvi početkom ljeta na prošlogodišnjim granama i drugi krajem ljeta na ovogodišnjim izbojcima.
Vrlo je poznata i bilica, sitnija smokva svijetložute do zelenkaste pokožice. Iako nije krupna poput petrovače, mnogi je smatraju jednom od najukusnijih za svježu potrošnju i sušenje zbog vrlo slatkog i aromatičnog mesa.
Uz njih se u našim voćnjacima mogu pronaći i brojne druge sorte poput Zamorčice, Bjelice, Šaraguje, Crnice i drugih lokalnih tipova koji su često vezani uz pojedino područje ili otok.
Kada smokva cvate?
Na prvi pogled čini se da smokva uopće ne cvate.
Razlog je vrlo jednostavan. Njezini se cvjetovi nalaze unutar onoga što nazivamo plodom. Točnije, riječ je o posebnoj cvatnoj tvorevini koja se naziva sikonij, a unutar nje može biti nekoliko stotina sitnih cvjetova.
Zbog toga cvjetove nikada ne vidimo izvana.
Kako se smokva oprašuje?
Ovo je jedan od najzanimljivijih primjera u biljnom svijetu.
Kod nekih vrsta smokava oprašivanje obavlja sićušna smokvina osica (Blastophaga psenes), kukac dug svega nekoliko milimetara.
Ženka osice ulazi kroz mali otvor na vrhu smokve koji se naziva ostiola. Dok prolazi kroz uski otvor, često izgubi krila i ticala te više ne može izaći van.
Ako je ušla u mušku smokvu, ondje polaže jaja. Mlade osice razvijaju se unutar cvatova, a mužjaci se pare sa ženkama još dok su one u smokvi. Nakon izlaska ženke na tijelu nose pelud te odlaze tražiti novu smokvu.
Kada uđu u žensku smokvu, prenose pelud i oprašuju cvjetove. Time omogućuju razvoj sjemenki, ali u ženskoj smokvi ne mogu položiti jaja pa nakon toga ugibaju.
Ovaj odnos između smokve i smokvine osice traje milijunima godina i jedan je od najpoznatijih primjera uzajamne ovisnosti biljke i kukca.
Treba li svakoj smokvi osica?
Odgovor je jednostavan. Ne treba. Ovo je važno naglasiti jer mnoge sorte koje se danas uzgajaju u Hrvatskoj uopće ne trebaju oprašivanje kako bi razvile plodove.
Takve se sorte nazivaju partenokarpne jer plod razvijaju bez oplodnje. Upravo zato većina smokava koje rastu u vrtovima redovito rađa iako u njihovoj blizini nema smokvine osice niti muških stabala.
Smokvina osica važna je prvenstveno za određene tradicionalne sorte te u prirodnim populacijama smokava.
Kada se bere smokva?
Vrijeme berbe ovisi o sorti.
Rane sorte, odnosno petrovače, prve plodove daju već krajem lipnja ili početkom srpnja.
Glavna berba većine sorata traje od kolovoza do kraja rujna, a u toplijim godinama i tijekom listopada.
Smokve treba brati tek kada potpuno omekšaju i počnu se lagano savijati na peteljci. Za razliku od mnogih drugih voćnih vrsta, nakon berbe više ne dozrijevaju.
Kako razmnožiti smokvu?
Smokva se vrlo jednostavno razmnožava reznicama.
Tijekom zime uzimaju se jednogodišnje grane dužine 20 do 30 centimetara koje se sade u vlažan supstrat ili izravno u tlo. Već tijekom proljeća razvijaju vlastiti korijen pa se do jeseni mogu presaditi na stalno mjesto.
Upravo zbog toga smokva se stoljećima širila među susjedima. Jedna odrezana grana često je bila dovoljna za uzgoj novog stabla.
Sok od smokvina lišća?
Osim plodova, u mediteranskim krajevima već se godinama priprema i aromatični sok od mladih listova smokve. Ima blag, osvježavajući okus s notama kokosa i vanilije, a najčešće se poslužuje dobro ohlađen tijekom ljetnih mjeseci.
Za pripremu se koriste zdravi, mladi listovi ubrani s nešpricanih stabala.
Sastojci
- 20 do 25 mladih listova smokve
- 2 litre vode
- 2 neprskana limuna
- 1 do 1,5 kg šećera (prema ukusu)
- 20 g limunske kiseline
Priprema
Listove dobro operite i uklonite peteljke. U veću posudu ulijte vodu, dodajte narezane limune, limunsku kiselinu i listove smokve. Sve prekrijte i ostavite da odstoji 24 sata na hladnom mjestu.
Sljedećeg dana tekućinu procijedite, dodajte šećer i miješajte dok se potpuno ne otopi. Gotov sirup ulijte u sterilizirane boce i čuvajte na hladnom i tamnom mjestu.
Prilikom posluživanja razrjeđuje se hladnom vodom prema vlastitom ukusu, a posebno je osvježavajući uz nekoliko kockica leda i krišku limuna.