Kivi ili aktinidija je vrsta najzastupljenija u sredozemnom području, iako se područje uzgoja s klimatskim promjenama sve više širi prema kontinentu. U razdoblju zimskog mirovanja, odrasle biljke mogu kroz kraće vrijeme podnijeti temperature i do -10 stupnjeva C, dok u razdoblju kada krene vegetacija, već i kratkotrajan mraz može nanijeti štete. Na mraz su naročito osjetljivi vrhovi izboja. Također je mnogo sunca prijeko potrebno kako bi plodovi kivija potpuno dozreli.
Kod sadnje kivija treba birati duboka, lakša tla s dosta vode. Kaže se kako su idealna tla za uzgoj kivija, ona na kojima se uzgaja vinova loza i breskva. Također je nužno osigurati dobru opskrbljenost hranjiva, te dosta humusa. Preferira neutralna do slabo kisela tla. Kivi je potrebno saditi uz potporanj, odnosno uz pergole.
Samooplodna sorta
Za kivi je karakteristično da ima odvojene muške od ženskih cvjetova, pa je u nasadima potrebno osigurati prisutnost muških i ženskih biljaka, u većim nasadima idealno u omjeru jedna muška na šest ženskih biljaka. U malim vrtovima preporuka je posaditi samooplodnu sortu „Solissimo“ koja na sebi razvija obje vrste cvjetova.
Pri sadnji stabljiku kivija privežite uz kolac. U prve dvije godine nakon sadnje obavite proljetnu rezidbu na način da prikratite postrane izboje na duljinu od 5 listova. Kod zimske rezidbe novoizrasle vršne izboje prikratite na oko polovicu, a postrane izboje prikratite na duljinu od oko 3 cm. Na taj će se način slijedećeg proljeća formirati kratki, rodni ogranci.
Kivi treba redovito gnojiti. Tako se u prvoj godini nakon sadnje dodaje oko 30 g UREE ili 38 grama KAN-a. Navedenu količinu gnojiva treba rasporediti tako da se kroz ožujak, travanj i svibanj dodaju jednake količine gnojiva.
U drugoj se godini količina gnojiva povećava tako da je sada potrebno oko 120 g UREE po sadnici.
Osim gnojidbe preko tla, značajna je i folijarna prihrana nekim od tekućih hranjiva, a koja utječe na pospješivanje oplodnje, djeluje na kakvoću plodova i općenito na porast biljke.
Kivi treba redovito zalijevati, naročito u sušnom dijelu godine. Vodu je naročito važno osigurati mladim biljkama. Na većim se plantažama za zalijevanje koriste sustavi kap po kap.
Za osiguranje dobre rodnosti nužno je kvalitetno oprašivanje. Pčele su najbolji oprašivači kivija. O njihovom radu ovisi rodnost kivija, kakvoća i krupnoća plodova.
Berba i čuvanje
Kivi se bere kada dosegne fiziološku zrelost, koju je pak zbog ujednačenosti u boji ploda, teško sa sigurnošću definirati. Vrijeme berbe je od kraja listopada i u studenom. U područjima bez mraza, plodovi na biljci mogu ostajati kroz duže vrijeme, dok ih u područjima s mrazom treba ubrati na vrijeme.
Kivi koji je sazrio na drvetu ima najbolji okus, ali se slabije može očuvati kroz duže vrijeme. Tvrđi kivi može se čuvati do 6 mjeseci, a zrioba će se u tom razdoblju u potpunosti završiti. Škrob će se pretvoriti u šećer i kivi će biti sladak i spreman za konzumaciju. Usporavanje procesa postići ćete spremanjem plodova u izbušene plastične vrećice, koje je najbolje smjestiti u negrijani podrum, daleko od ostalog voća. Želite li ubrzati proces zriobe, u vrećicu dodajte jednu jabuku.
Kivi uglavnom nije ugrožen od napada bolesti i štetnika. Ponekad na težim, slabo dreniranim tlima dolazi do truljenja korjenova vrata uzrokovanog gljivicom iz roda Phytophtora. Sporadično se javlja i bakterijska trulež cvjetova (Pseudomonas viridiflava). Od štetnika se na kiviju javlja dudova štitasta uš (Pseudaulacaspis pentagona).
