Sve je veći broj voćara i hobi-uzgajivača koji se, umjesto tradicionalnih kultura poput jabuka ili šljiva, okreću uzgoju egzotičnih vrsta. Indijanska banana (Asimina triloba) upravo je jedna od tih biljaka koja postaje sve popularnija. Razlog je jednostavan. Otporna je, može rasti u našoj klimi, a plod je egzotičan, ukusan i vrlo atraktivan za tržište.
Što je zapravo indijanska banana?
Indijanska banana potječe iz Sjeverne Amerike, gdje prirodno raste uz rijeke i u šumama. Iako izgleda egzotično, riječ je o voćki koja dobro podnosi naše kontinentalne zime. Za razliku od tropskih banana, indijanska banana uspijeva u umjerenoj klimi i može narasti 3–5 metara visoko.
Stablo je listopadno, a cvjetovi tamnoljubičaste boje pojavljuju se u proljeće. Plodovi dozrijevaju u rujnu i listopadu. Upravo zato mnogi kažu da ova voćka donosi tropski ugođaj u hrvatske vrtove, i to bez problema s mrazom.
Plodovi su duguljasti, težine od 100 do 400 grama. Na prvi pogled podsjećaju na zelenu papaju. Kada se prerežu, otkrivaju kremasto žuto meso s nekoliko tamnih sjemenki.
Okus se opisuje kao kombinacija banane, manga i ananasa. Osim toga, tekstura je mekana i podsjeća na puding, zbog čega se voćka često naziva i “puding-voće”. Upravo zbog takvih karakteristika plod je sve traženiji među ljubiteljima egzotičnog voća.
Kako se uzgaja indijanska banana
Uzgoj indijanske banane nije zahtjevan, ali postoje pravila koja treba slijediti:
Klima i tlo: najbolje uspijeva u kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Dobro podnosi mraz do -25 °C, međutim ne voli izrazitu sušu. Tlo treba biti rahlo i plodno.
Položaj: mlade biljke bolje rastu u polusjeni, dok odrasla stabla dobro podnose sunce.
Oplodnja: iako je djelomično samooplodna, preporučuje se sadnja dvije različite sorte kako bi oplodnja bila sigurnija. Na taj način osigurava se bolji urod.
Njega: indijanska banana nema ozbiljnih štetnika ni bolesti u Hrvatskoj. Stoga je pogodna i za ekološki uzgoj. Najvažnije je održavati dovoljnu vlagu u tlu.
Indijanska banana počinje donositi plodove otprilike 3–4 godine nakon sadnje (ako je sadnica kalemljena), dok biljke uzgojene iz sjemena mogu trebati i 6–8 godina. Odrasla stabla mogu dati 10–20 kg plodova godišnje, a u povoljnim uvjetima i više. Produktivnost raste s godinama, a stablo u punoj zrelosti (10+ godina) može redovito donositi stabilan i obilan urod.
Plodovi su cijenjeni, pa postižu visoku cijenu, osobito ako se nude svježi i lokalno proizvedeni.
Važno je naglasiti da prinos uvelike ovisi o oprašivanju. Iako se cvjetovi mogu samooploditi, bolji urod postiže se sadnjom dvije ili više različitih sorti i uz prisustvo oprašivača. U manjim nasadima oprašivanje se može obaviti i ručno kistom.
Kako ju uzgajati?
Ova voćka odlično uspijeva u gotovo cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj – Slavoniji, Zagorju, Podravini i središnjoj Hrvatskoj. Osim toga, može se uzgajati i u Dalmaciji, no potrebno je navodnjavanje i zaštita od ekstremnih vrućina. Drugim riječima, indijanska banana može rasti gotovo svugdje, ali najbolje rezultate daje ondje gdje ima dovoljno vlage i umjerenih ljetnih temperatura.
Za razliku od jabuke ili kruške, indijanska banana ne zahtijeva intenzivnu rezidbu.
U prvim godinama po sadnji preporučuje se oblikovati centralni izboj. Stablo prirodno stvara piramidalnu krošnju. Kasnije se uklanjaju slabi, oštećeni ili pregusti izboji kako bi krošnja ostala prozračna i osvijetljena. Rezidba se obavlja u kasnu zimu ili rano proljeće, prije kretanja vegetacije.
U godinama kada je rodnost velika, preporučuje se prorijediti plodove jer prevelik broj sitnih plodova iscrpljuje stablo. Na taj način plodovi postaju veći i kvalitetniji.
Razmnožavanje indijanske banane
Indijanska banana može se razmnožavati na nekoliko načina, no važno je znati da način razmnožavanja utječe na vrijeme do prvog uroda i kvalitetu plodova.
Najjednostavniji način, ali i najsporiji način je razmnožavanje sjemenom.
Sjeme se mora stratificirati (držati u vlažnom pijesku na 3–5 °C kroz 90–120 dana).
Sadnice iz sjemena počinju rađati tek nakon 6–8 godina i plodovi mogu biti neujednačene kvalitete.
Ovaj način je dobar za entuzijaste i kolekcionare, ali nije preporučljiv za profesionalni uzgoj.
Najčešći i najpouzdaniji način razmnožavanja je kalemljenje (cijepljenje)
Na podlogu uzgojenu iz sjemena kalemi se odabrana sorta poznatih svojstava.
Brži je ulazak u rodnost (3–4 godine) i ujednačena kvaliteta ploda.
U Hrvatskoj su najdostupnije kalemljene sadnice različitih sorti (npr. ‘Sunflower’, ‘Overleese’, ‘Prima’).
Teoretski je moguće biljku razmnožiti izdancima ili reznicama, ali vrlo rijetko uspješno jer biljka slabo formira izdanke.
U praksi se gotovo isključivo koristi kalemljenje.
