Dok većina cvjetnica polako završava svoju sezonu, neke ukrasne trave upravo u jesen postaju najljepši ukras vrta. Njihovi nježni cvatovi, zlatni listovi i zanimljivi oblici unose živost u vrt sve do prvih zimskih dana.
Jesen u vrtu ne mora biti obilježena samo opadanjem lišća i završetkom cvatnje. Upravo u ovo doba godine mnoge ukrasne trave dolaze do punog izražaja. Njihove metlice poprimaju zlatne, srebrnkaste ili ružičaste nijanse, a vitke stabljike lagano se povijaju na vjetru, stvarajući zanimljive prizore čak i kada većina drugih biljaka izgubi svoju dekorativnost.
Posebno su lijepe u jutarnjim satima, kada se na cvatovima zadržavaju kapljice rose, ili predvečer, kada ih obasjava nisko jesensko sunce. Osim što oplemenjuju izgled vrta, mnoge ukrasne trave zadržavaju atraktivan oblik i tijekom zime.
Među najpoznatijima je svakako pampas trava, prepoznatljiva po velikim, svilenkastim metlicama. No postoje i druge, jednako zanimljive vrste koje zaslužuju mjesto u našim vrtovima. Izdvajamo tri ukrasne trave koje upravo tijekom jeseni pokazuju svoju najveću raskoš.
Kineski miskant – raskošne metlice i zlatni jesenski tonovi
Kineski miskant (lat. Miscanthus sinensis) jedna je od najpoznatijih i najčešće uzgajanih visokih ukrasnih trava. Odlikuje se gustim busenovima dugih, uskih listova koji se elegantno povijaju prema tlu. Ovisno o sorti, može narasti od približno jednog do više od dva metra visine, a cvatne stabljike dodatno povećavaju njegovu visinu.
Posebno je atraktivan od kasnog ljeta do jeseni, kada se iznad lišća pojavljuju velike, prozračne metlice. U početku mogu biti ružičaste, bakrene ili crvenkaste, a postupno poprimaju srebrnkaste i svijetle tonove. Istodobno lišće mnogih sorti mijenja boju iz zelene u zlatnožutu, narančastu ili crvenkastu.
Zbog svoje veličine miskant je odličan izbor za sadnju kao samostalna biljka na travnjaku, ali i za stvaranje prirodnih zelenih pregrada. Posebno lijepo izgleda u kombinaciji s jesenskim trajnicama, poput rudbekija, zvjezdana i ukrasnih kadulja.
Sadnja i njega
Miskant najbolje uspijeva na sunčanim položajima, u plodnom i dobro dreniranom tlu. Nakon ukorjenjivanja relativno dobro podnosi kraća sušna razdoblja, iako će uz dovoljno vlage razviti bujnije busenove.
Saditi ga možemo u proljeće ili ranu jesen, pri čemu je u kontinentalnim područjima proljetna sadnja sigurniji izbor. Važno mu je osigurati dovoljno prostora jer se busen tijekom godina povećava.
U jesen ga nije potrebno rezati. Osušeni listovi i metlice ostaju dekorativni tijekom zime, a ujedno pružaju određenu zaštitu središtu busena. Rezidba se obavlja krajem zime ili početkom proljeća, prije izbijanja novih izboja, kada se suhe stabljike skraćuju na približno 10–20 centimetara iznad tla.
Perjanka – nježni cvatovi nalik lisičjim repovima
Perjanka (lat. Pennisetum alopecuroides, Cenchrus alopecuroides) nešto je niža ukrasna trava koja se ističe elegantnim, zaobljenim busenom i mekanim cvatovima nalik četkicama ili lisičjim repovima.
Ovisno o sorti, najčešće naraste između 40 i 100 centimetara. Tijekom ljeta razvija uske zelene listove, a od kasnog ljeta pojavljuju se brojni valjkasti cvatovi, koji mogu biti svijetli, smećkasti ili blago ružičasti.
U jesen perjanka poprima zlatnožute tonove, dok njezini cvatovi postupno blijede i zadržavaju privlačan izgled još dugo nakon završetka vegetacije. Posebno je zanimljiva kada je posađena u većim skupinama jer se njezini busenovi na vjetru lagano njišu, stvarajući dojam valovitog pokrova.
Za razliku od visokog miskanta, perjanka je pogodna i za manje vrtove. Lijepo izgleda uz vrtne staze, na rubovima gredica, u kamenjarima s dovoljno vlage, ali i u većim ukrasnim posudama na terasama.
Sadnja i njega
Perjanka voli sunčane položaje i propusna tla. Ne odgovara joj dugotrajno zadržavanje vode oko korijena, osobito tijekom zime. Nakon što se dobro ukorijeni, može podnijeti kraća razdoblja suše, ali će tijekom dugotrajnih ljetnih vrućina biti zahvalna na povremenom zalijevanju.
U kontinentalnim područjima najbolje ju je saditi u proljeće, kako bi do zime razvila snažan korijenski sustav. U priobalju je moguća i rana jesenska sadnja, uz uvjet da je tlo dobro drenirano.
Ni perjanku ne treba rezati u jesen. Njezini osušeni listovi i cvatovi mogu ostati na biljci tijekom zime, a uklanjaju se krajem zime ili početkom proljeća, prije početka novog rasta.
Ružičasta muhlenbergija
Ružičasta muhlenbergija (lat. Muhlenbergia capillaris) posljednjih je godina sve zanimljivija ljubiteljima ukrasnog bilja, ponajprije zbog svojih neobičnih, prozračnih cvatova.
Tijekom proljeća i ljeta ova trava izgleda prilično nenametljivo. Stvara busen uskih, zelenih listova, najčešće visok oko 50–80 centimetara. Međutim, krajem ljeta i tijekom jeseni iznad lišća razvijaju se brojne tanke cvatne stabljike s nježnim ružičastim cvjetovima.
Kada je u punoj cvatnji, biljka izgleda kao da je obavijena laganim ružičastim oblakom. Upravo je taj neobičan izgled čini jednom od vizualno najzanimljivijih jesenskih ukrasnih trava.
Posebno lijepo izgleda kada se nekoliko biljaka posadi zajedno, na sunčanom položaju gdje će njezini cvatovi doći do izražaja. Dobro se uklapa u suvremeno uređene vrtove, šljunčane gredice i prirodno oblikovane nasade.
Sadnja i njega
Muhlenbergija zahtijeva mnogo sunca i vrlo dobro drenirano tlo. Nakon ukorjenjivanja dobro podnosi sušu, dok joj dugotrajno vlažno i teško tlo može predstavljati ozbiljan problem.
Najbolje uspijeva u područjima s toplijim ljetima i blažim zimama, zbog čega je osobito zanimljiva za vrtove u priobalju. Može se uzgajati i u kontinentalnim područjima, ali joj ondje treba osigurati zaštićen položaj i izvrsnu drenažu. U hladnijim krajevima preporučuje se proljetna sadnja.
Za razliku od miskanta i perjanke, kod muhlenbergije treba biti nešto oprezniji sa zimskim uvjetima. Prekomjerna vlaga u kombinaciji s niskim temperaturama može uzrokovati propadanje biljke.
Suhe cvatove najbolje je ostaviti tijekom zime, a u proljeće ukloniti oštećene i odumrle dijelove. Snažna rezidba nije uvijek potrebna, osobito u krajevima s blažim zimama.
Zašto ukrasne trave ne treba rezati u jesen?
Jedna od najčešćih pogrešaka u održavanju ukrasnih trava jest njihovo rezanje odmah nakon završetka vegetacije.
Iako se u jesen listovi mnogih vrsta počinju sušiti, to ne znači da su izgubile svoju dekorativnu vrijednost. Naprotiv, zlatni busenovi, osušene metlice i uspravne stabljike mogu biti zanimljiv ukras vrta tijekom cijele zime.
Osim estetske vrijednosti, ostavljanje nadzemnih dijelova ima i praktičnu ulogu. Suhi listovi donekle štite središte busena od hladnoće, dok cvatovi i stabljike mogu pružiti zaklon sitnim životinjama i kukcima.
Zato je kod većine ukrasnih trava preporučljivo pričekati kraj zime ili početak proljeća. Tada se uklanjaju osušeni dijelovi i oslobađa prostor za rast novih listova.
Ipak, treba voditi računa o osobinama pojedine vrste. Neke ukrasne trave bolje podnose snažnu rezidbu, dok je kod drugih dovoljno samo ukloniti odumrlo lišće.
Pravilnim odabirom vrsta i njihovim kombiniranjem moguće je oblikovati vrt koji ostaje zanimljiv i nakon što većina drugih biljaka završi svoju sezonu. Upravo zato ukrasne trave zaslužuju više prostora u našim vrtovima, ne samo kao prateće biljke, nego i kao glavni jesenski ukras.




