Jesen je vrijeme intenzivnih boja kojima se okite naši vrtovi. Jedna od biljaka koja je karakteristična za jesen je i Physalis, čija se prozračna ovojnica, tanka poput papira, oblikuje u mali lampion. Međutim, Physalis nije samo vizualno privlačan s obzirom da neke sorte stvaraju ukusne, egzotične plodove.
Bilo da tražite egzotičnu poslasticu ili ukras koji jeseni daje bajkovit ugođaj, Physalis je biljka koja nudi oboje. Lako se uzgaja, prilagodljiva je i zahvalna, a pritom privlači pažnju svojom jedinstvenom pojavom. Najpoznatije su dvije sorte. Jedna je jestiva – Physalis peruviana ili peruanska jagoda, a druga je ukrasna – Physalis alkekengi. Svaka od njih ima svoje posebnosti, ali obje će obogatiti vrt na jedinstven način. U meksičkoj kuhinji je omiljena sorta Physalis ixocarpa, poznatiji kao tomatillo ili meksička rajčica.
Physalis peruviana – ukusno voće
Physalis peruviana, poznata kao peruanska jagoda ili zlatna bobica, potječe iz Južne Amerike. Ova biljka voli toplinu, pa kod nas raste kao jednogodišnja. Međutim, u toplijim krajevima može opstati i nekoliko godina. Plodovi su mali i narančasti. Okruženi su svijetlosmeđim ovojem koji podsjeća na lampion. Okus im je slatko-kiselkast, s blagim notama tropskog voća, pa ne čudi da su vrlo traženi i u kulinarstvu i u zdravoj prehrani. I u našim trgovinama se posljednjih godina može pronaći ovaj ukusni plod.
Uzgoj i njega
Za uspješan rast, Physalis peruviana zahtijeva sunčan položaj i plodno, dobro drenirano tlo. Sjeme se sije u zatvorenom prostoru u rano proljeće, a presadnice se prenose van kada prođe opasnost od mraza. Tijekom ljeta biljka traži redovito zalijevanje, ali svakako treba izbjegavati zadržavanje vode u zoni korijena, jer ga previše vlage može nepovratno oštetiti.
Zato je korisno tlo pred sadnju obogatiti kompostom ili drugimorganskim gnojivima. To će pomoći da plodovi budu bogatiji okusom i kvalitetom. Dozrijevanje se događa krajem ljeta i u jesen, a znak da je bobica spremna za branje jest sušenje i smeđenje ovojnice.
Razmnožavanje
Razmnožava se sjetvom sjemena. Sjeme je sitno, ali lako klija, pa ga se preporučuje posijati u manje posude, a zatim presaditi u vrt ili tegle. Upravo zato Physalis peruviana često preporučuju i početnicima.
Physalis alkekengi – kineski lampioni u jesenskom vrtu
Physalis alkekengi, kod nas poznat i kao kineski lampion, pravi je jesenski dragulj gredica. Dok Physalis peruviana osvaja okusom, alkekengi je nenadmašan u dekorativnosti. Njegovi jarko narančasti lampioni oblikuju se krajem ljeta i ostaju atraktivni dugo nakon što plod sazrije. Zato se često koriste u suhim aranžmanima i jesenskim dekoracijama.
Uzgoj i njega
Za razliku od peruanske jagode, ova je sorta višegodišnja biljka, koja je potpuno otporna na hladnoću. Voli sunčane do polusjenovite položaje i lagana, dobro drenirana tla. Osim redovitog zalijevanja u vrijeme jače suše, ne traži gotovo nikakvu posebnu njegu.
Međutim, treba imati na umu da se širi podzemnim vriježama i može brzo zauzeti veći prostor nego što želimo. Stoga ga je dobro saditi u teglice koje se ukopaju u zemlju ili ga povremeno prorjeđivati. Razmnožava se vrlo jednostavno, bilo sjetvom sjemena, bilo dijeljenjem korijena.
Physalis ixocarpa – tomatillo, meksička rajčica
Dok Physalis peruviana razvija ukusne bobice, a Physalis alkekengi uljepšava vrt narančastim lampionima, treća vrsta iz iste porodice ima sasvim drugu ulogu. To je Physalis ixocarpa, kod nas poznata kao tomatillo ili meksička rajčica.
Izgled i plodovi
Tomatillo stvara veće plodove od peruanske jagode. Oblikom podsjećaju na rajčicu, obavijeni su zelenkastim lampionom, a kada dozru, plod probija svoj ovoj. Boja im varira od zelene do ljubičaste. Okus je svjež, kiselkast i pomalo citrusan, što ga čini nezaobilaznim sastojkom u meksičkoj kuhinji.
Položaj i tlo
Za razliku od alkekengija koji je višegodišnji i peruviane koja se uzgaja kao jednogodišnja, ixocarpa je isključivo jednogodišnja povrtna kultura. Najbolje uspijeva na sunčanim položajima i u plodnom, dobro dreniranom tlu.
Uzgoj i njega
Sjetva se obavlja u proljeće, slično kao i kod rajčice. Mlade biljke se presađuju u vrt kada prođe opasnost od mraza. Budući da naraste do 1,5 metra visine, često joj je potrebna potpora. Osim toga, zahtijeva redovito zalijevanje i prihranu, baš kao i druge povrtne kulture.
Upotreba
Plodovi se beru dok su još čvrsti i zatvoreni u lampion. U kuhinji se koriste svježi, kuhani ili pečeni, najčešće u salsama, umacima i varivima. Njihova kiselkasta svježina savršeno naglašava pikantne okuse meksičke hrane.
Dakle, sve tri vrste tvore mjehuraste lampione, ali im boja varira od zelene, smeđe do narančaste.
