Malo je biljaka na svijetu koje mogu ponijeti naziv „živog fosila“, a ginko (Ginkgo biloba) jedna je od njih. Njegova evolucijska povijest seže više od 200 milijuna godina u prošlost, a fosili vrlo sličnih listova pronađeni su u stijenama iz vremena dinosaura. Danas je Ginkgo biloba jedina živuća vrsta roda Ginkgo i jedini preživjeli predstavnik drevne skupine biljaka koja je nekoć bila mnogo rasprostranjenija.
Živi fosil – što to zapravo znači
Naziv „živi fosil“ ne znači da se ginko tijekom milijuna godina uopće nije mijenjao, nego da predstavlja posljednjeg živućeg predstavnika vrlo stare evolucijske linije. Fosili listova biljaka iz te skupine stari su više od 200 milijuna godina, a njihov karakterističan oblik iznenađujuće podsjeća na listove ginka kakve poznajemo danas.
Ginko je preživio goleme klimatske i geološke promjene tijekom povijesti Zemlje, dok su njegovi brojni srodnici nestali. Prirodno potječe iz Kine, a čovjek ga je stoljećima uzgajao i širio, osobito uz hramove u Kini, Japanu i Koreji. Danas je kao ukrasno stablo rasprostranjen u velikom dijelu svijeta.
Njegova otpornost dobila je gotovo simboličan status nakon atomske bombe bačene na Hirošimu 1945. godine. Nekoliko stabala ginka koja su se nalazila u blizini područja razorenog eksplozijom preživjelo je i ponovno potjeralo. Zbog toga je ginko u Japanu postao i jedan od simbola izdržljivosti, obnove i života.
Osnovne karakteristike
Ginko je veliko listopadno stablo koje se lako prepoznaje po karakterističnim lepezastim listovima. Naziv vrste “biloba” odnosi se na njihovu čestu podijeljenost u dva režnja. Krošnja mladih stabala obično je uža i uspravnija, dok s godinama postaje šira i nepravilnija.
Ginko je dvodomna vrsta, što znači da se muške i ženske reproduktivne strukture razvijaju na odvojenim stablima. Ženska stabla nakon oplodnje stvaraju sjemenke obavijene mesnatim ovojem. Botanički gledano, to nisu pravi plodovi, iako se u svakodnevnom govoru često tako nazivaju. Kada mesnati ovoj sazrije i počne se raspadati, razvija vrlo neugodan miris. Zbog toga se za ulice, parkove i manje vrtove najčešće biraju muške biljke ili provjerene muške sorte.
Jedna od najfascinantnijih osobina ginka njegova je dugovječnost. Kew navodi da najstariji zabilježeni primjerci mogu doseći starost od oko 3.500 godina. Stablo s vremenom može dosegnuti impresivne dimenzije, pa prije sadnje treba voditi računa o prostoru koji će mu biti potreban kada odraste.
Uzgoj i njega
Unatoč egzotičnom izgledu i drevnom podrijetlu, ginko nije posebno zahtjevno stablo za uzgoj. Najviše mu odgovara sunčan položaj i duboko, dobro drenirano tlo. Nakon što se dobro ukorijeni može podnijeti različite uvjete, zbog čega se uspješno uzgaja i u gradovima.
Mlado stablo tijekom prvih godina nakon sadnje treba redovito zalijevati, osobito tijekom duljih ljetnih sušnih razdoblja. Kasnije razvija snažan korijenov sustav i zahtijeva znatno manje njege.
Najbolje vrijeme za sadnju je tijekom mirovanja vegetacije, odnosno u jesen ili rano proljeće, kada tlo nije smrznuto. Ginko uglavnom ne zahtijeva redovitu rezidbu. Uklanjaju se prvenstveno suhe, oštećene ili nepravilno položene grane, dok snažnu rezidbu bez potrebe treba izbjegavati.
Pri odabiru mjesta treba razmišljati dugoročno. Klasični ginko nije malo vrtno stablo, nego vrsta koja tijekom desetljeća može postati dominantan element vrta. Za manje prostore zato su bolji izbor sporije rastući i kompaktniji kultivari.
Razmnožavanje
Ginko se može razmnožavati sjemenom, reznicama i cijepljenjem. Uzgoj iz sjemena zanimljiv je za hobiste, ali ima važan nedostatak. Naime, kod mlade biljke godinama se ne može pouzdano znati hoće li biti muška ili ženska. Ginko spolnu zrelost doseže tek nakon mnogo godina. Kew navodi da to može biti otprilike 20 do 35 godina.
Sjemenke se nakon sazrijevanja očiste od mesnatog ovoja, a za uspješno klijanje obično im pogoduje razdoblje hladne stratifikacije. Pri rukovanju mesnatim ovojem preporučljivo je koristiti rukavice jer kod osjetljivih osoba može izazvati iritaciju kože.
Razmnožavanje reznicama također je moguće, ali nije jednostavno kao kod brojnih ukrasnih grmova. U profesionalnoj proizvodnji posebno je važno vegetativno razmnožavanje odabranih kultivara jer se tako zadržavaju njihove osobine, uključujući spol biljke. Kupujete li ginko za vrt i želite izbjeći neugodan miris sjemenki, sigurniji je izbor deklarirana muška sorta iz rasadnika nego biljka nepoznatog podrijetla uzgojena iz sjemena.
Bolesti i štetnici
Jedna od velikih prednosti ginka njegova je općenito dobra otpornost. U usporedbi s mnogim drugim ukrasnim stablima nema velik broj bolesti i štetnika koji redovito stvaraju probleme, što je jedan od razloga zbog kojih se često koristi u urbanom zelenilu.
Ipak, nije sasvim točno reći da ginko „ne može oboljeti“. Kao i kod drugih stabala, probleme mogu uzrokovati nepovoljni uvjeti uzgoja. Dugotrajno zadržavanje vode oko korijena, loša drenaža ili oštećenja korijena mogu oslabiti biljku i povećati mogućnost pojave truleži i drugih problema.
Zbog toga je pri sadnji mnogo važnije osigurati odgovarajuće mjesto i propusno tlo nego provoditi preventivna tretiranja. Zdravo i pravilno posađeno stablo ginka u pravilu zahtijeva vrlo malo zaštite.
Ljekovitost ginka
Ginko se u fitoterapiji koristi prvenstveno u obliku standardiziranih ekstrakta njegovih listova. Sadrže flavonoide i terpenske laktone, spojeve kojima se pripisuju antioksidativno djelovanje te učinci na cirkulaciju krvi.
Najviše je istraživana primjena standardiziranog ekstrakta ginka kod blagih kognitivnih smetnji i demencije, osobito simptoma poput slabijeg pamćenja i koncentracije. Istraživanja pokazuju da kod dijela osoba može doći do umjerenog poboljšanja simptoma, ali ginko ne treba predstavljati kao sredstvo koje sprječava demenciju ili „vraća pamćenje“. Istražuje se i njegova primjena kod poremećaja periferne cirkulacije, vrtoglavice i tinitusa, no dokazi za te primjene nisu jednako uvjerljivi.
Ginko također može utjecati na zgrušavanje krvi, pa je potreban oprez kod osoba koje uzimaju antikoagulanse ili antiagregacijske lijekove te prije operativnih zahvata. Naravno, o primjeni pripravaka na bazi ginka, potrebno je posavjetovati se s liječnikom ili lejkarnikom.
Pravi jesenski spektakl boja
Čak i kada bismo zanemarili njegovu nevjerojatnu povijest, ginko bi zaslužio mjesto među najatraktivnijim ukrasnim stablima zbog jednog posebnog trenutka u godini – jeseni.
Njegovi zeleni lepezasti listovi tada poprimaju izrazitu zlatnožutu boju, a zanimljivo je da velik dio lišća na jednom stablu može otpasti u vrlo kratkom razdoblju. Tlo ispod krošnje tada se pretvara u gust zlatni tepih, što je jedan od najprepoznatljivijih jesenskih prizora povezanih s ovom vrstom.
Upravo kombinacija neobičnog izgleda, dugovječnosti, otpornosti i spektakularne jesenske boje čini ginko posebnim stablom. Ako mu u vrtu možete osigurati dovoljno prostora, sadnjom ginka zapravo sadite stablo koje vas može višestruko nadživjeti – i ostati na istom mjestu još mnogim generacijama.