francuska lavanda

Francuska lavanda

Francuska lavanda (lat. Lavandula dentata) jedna je od brojnih vrsta lavande, prepoznatljiva po svojoj jedinstvenoj ljepoti, blagom mirisu i ukrasnoj vrijednosti. Porijeklom je iz mediteranskih krajeva, prvenstveno s juga Francuske, Španjolske i sjeverne Afrike. Iako se često brka s engleskom lavandom (lat. Lavandula angustifolia), francuska lavanda ima svoje specifične karakteristike koje je čine izuzetno privlačnom za vrtlare, parfemsku industriju i ljubitelje aromaterapije.

Francuska lavanda ima nazubljene listove srebrnaste boje koji su kraći, širi i deblji od listova obične lavande te cvjetne klasove s intenzivnim ljubičastim cvjetovima. Posebno je upečatljiva po čupercima latica na vrhu svakog cvijeta, koji podsjećaju na leptirova krila. Njezin miris je blaži i slađi od klasične lavande, s blagim kamfornim tonovima, što je čini ugodnom za korištenje u zatvorenim prostorima. Zahvaljujući svom atraktivnom izgledu i ugodnom mirisu, francuska lavanda često se koristi u vrtovima, kamenjarima, na balkonima i terasama. Cvjetovi privlače pčele i leptire, pridonoseći očuvanju biološke raznolikosti.

Uzgoj i njega

Francuska lavanda najbolje uspijeva na sunčanim, toplim položajima, gdje ima najmanje 6 do 8 sati direktnog sunca dnevno. Voli lagano, dobro drenirano tlo, blago alkalne reakcije. Ne podnosi zadržavanje vlage u tlu. Preporučuje se saditi je u razmaku od 30 do 45 cm, kako bi biljke imale dovoljno prostora za rast i dobru cirkulaciju zraka. Sadnju je najbolje obaviti u proljeće, nakon što prođe opasnost od mraza.

Francuska lavanda zahtijeva redovito, ali umjereno zalijevanje, osobito dok se ne razvije korijenov sustav. Jednom uspostavljena, postaje vrlo otporna na sušu, pa će bez problema preživjeti u sušnim uvjetima kada danima nema oborina. Zato je idealna vrsta za sadnju u mediteranskom području. Višak vode može dovesti do truljenja korijena, stoga je važno ne pretjerivati s navodnjavanjem.

Rezidba je ključna za održavanje zdravlja biljke i poticanje bujnog rasta. Nakon cvatnje, preporučuje se skratiti ocvale cvjetne stabljike i oblikovati grm. Jednom godišnje, najbolje u kasno ljeto ili rano proljeće, može se obaviti i jača rezidba, no pritom se treba paziti da se ne reže u staro drvo jer se lavanda teško obnavlja iz takvih dijelova. Orezanim dijelovima lavandu možete i razmnožiti. Najbolje je to činiti sredinom ljeta, a potpune upute pogledajte OVDJE.