Čileanska araukarija (Araucaria araucana) jedno je od najupečatljivijih zimzelenih stabala koje se može uzgajati u ukrasnim vrtovima i parkovima. Prepoznatljiva je po krutim, šiljastim listovima i pravilno raspoređenim granama koje stvaraju gotovo geometrijsku strukturu krošnje. Zbog neobičnog izgleda često djeluje kao prapovijesna biljka. Iako izgleda egzotično i osjetljivo, čileanska araukarija u odgovarajućim uvjetima pokazuje dobru otpornost i može se uspješno uzgajati i u dijelovima Hrvatske, posebno u Dalmaciji i uz obalu.
Zbog svoje veličine i karaktera čileanska araukarija najbolje dolazi do izražaja kao soliterno stablo u većim vrtovima i parkovima. Nije prikladna za male prostore niti za sadnju uz staze jer su joj listovi tvrdi i oštri. Na pravom mjestu postaje vrlo zanimljiv element krajobraza.
Opis i podrijetlo vrste
Čileanska araukarija potječe iz planinskih područja Čilea i Argentine, gdje raste na većim nadmorskim visinama u svježijoj i vlažnijoj klimi. To podrijetlo objašnjava njezinu relativno dobru otpornost na hladnoću, ali i osjetljivost na dugotrajno zadržavanje vode u tlu.
Raste sporo, ali je vrlo dugovječna. U mladosti ima pravilno stožast oblik, dok se s godinama krošnja širi i postaje kišobranasta. Grane su raspoređene u etažama, a gusto su prekrivene tvrdim, trokutastim i oštrim listovima. U dobrim uvjetima može narasti 15 do 20 metara, ponekad i više, ali tek nakon mnogo godina.
Vrsta je dvodomna, što znači da postoje muška i ženska stabla. Ženski primjerci razvijaju velike, kuglaste češere sa sjemenkama. U istom rodu postoje i druge vrste araukarija, među kojima je najpoznatija sobna araukarija (Araucaria heterophylla). Ona se često uzgaja kao sobna biljka u posudi i ima mekše, nježne igličaste listove.
Uvjeti uzgoja i položaj
Za uspješan uzgoj čileanske araukarije presudni su svjetlo, prostor i drenaža tla. Najbolje uspijeva na sunčanom ili vrlo svijetlom položaju, gdje nije zasjenjena drugim stablima. Kako s godinama razvija široku krošnju, treba joj osigurati dovoljno prostora od samog početka.
Ne voli naknadno presađivanje, pa mjesto sadnje treba biti trajno rješenje. Dobro podnosi vjetar, ali u hladnijim područjima bolje napreduje ako nije stalno izložena najjačim udarima.
Tlo i sadnja
Tlo mora biti duboko i dobro propusno. Najviše joj odgovara blago kisela do neutralna reakcija. Teška, zbijena i stalno vlažna tla povećavaju rizik od truljenja korijena. Ako je zemljište glinasto, prije sadnje treba ga poboljšati dodavanjem pijeska, šljunka ili drugog drenažnog materijala.
Sadi se najčešće iz kontejnerske sadnice u proljeće ili ranu jesen. Nakon sadnje važno je biljku dobro zaliti.
Njega i zalijevanje
U prve dvije do tri godine nakon sadnje potrebno je redovito zalijevanje kako bi se razvio snažan korijenov sustav. Kasnije čileanska araukarija postaje otpornija na kraća sušna razdoblja, iako će u dubokom i umjereno vlažnom tlu rasti bolje.
Nije zahtjevna u pogledu hranjiva. Dovoljno je u proljeće dodati kompost ili umjerenu količinu gnojiva, idealno onog za drveće. Pretjerana gnojidba, posebno dušikom, nije poželjna.
Rezidba se uglavnom ne provodi. Uklanjaju se samo suhe ili oštećene grane. Rezanje vršnog izboja ili jače skraćivanje grana može trajno narušiti prirodan oblik stabla.
Uzgoj araukarije u Dalmaciji i priobalju
U Dalmaciji i uz obalu čileanska araukarija može rasti bez većih problema na otvorenom. Blage zime i vlažniji morski zrak uglavnom joj odgovaraju. Dobro podnosi posolicu u zraku i obalne uvjete, a starija stabla mogu izdržati i jače vjetrove.
Ljetne vrućine podnosi bolje ako je posađena u dovoljno dubokom tlu koje ne presušuje prebrzo. Na vrlo suhim i plitkim terenima rast je sporiji i biljka može pokazivati znakove stresa.
Uzgoj u kontinentalnim krajevima
U kontinentalnoj klimi uzgoj je moguć na toplijim i zaklonjenim položajima. Najbolje rezultate daje sadnja na mjestima gdje nema zadržavanja hladnog zraka i gdje je biljka zaštićena od zimskog vjetra. Južne i zapadne ekspozicije su povoljnije.
Mlade biljke prvih nekoliko zima treba zaštititi malčem oko korijena, a po potrebi i laganim zimskim pokrovom. Kako stablo stari i razvija dublji korijen, otpornost se znatno povećava.
Otpornost araukarije na niske temperature
Čileanska araukarija je otpornija nego što se često misli. Dobro ukorijenjena odrasla stabla podnose temperature oko −15 °C, a kratkotrajno i približno −20 °C, pod uvjetom da tlo nije natopljeno vodom i da nema dugotrajnog ledenog vjetra.
Mlade sadnice su osjetljivije i mogu stradati već na slabijem minusu. Veći problem od same temperature često je kombinacija mraza, suhog vjetra i zimskog sunca koje dodatno isušuje zimzelene listove.
