Korijander (Coriandrum sativum) je biljka koju ili volite ili nikako ne podnosite. Njegov specifičan miris nekima je svjež i citrusan, dok druge neodoljivo podsjeća na smrdljivog martina. Ipak, riječ je o jednom od najstarijih začina na svijetu, koji se koristi u kulinarstvu i narodnoj medicini već tisućama godina.
Kako izgleda korijander?
Korijander je jednogodišnja biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Naraste između 40 i 60 cm visine. Njegovi listovi su nježni, perasto urezani, slični peršinu, ali s puno intenzivnijim mirisom. Sitni bijeli ili ružičasti cvjetovi skupljeni su u štitaste cvatove, dok su plodovi male kuglaste sjemenke koje se najčešće koriste kao začin.
Karakterističan miris korijandra potječe od spojeva zvanih aldehidi. Nekim ljudima oni daju svjež i citrusan ton, dok drugima izazivaju odbojnost jer podsjećaju na miris smrdljivog martina. Znanstvena istraživanja pokazuju da tu razliku određuje genetika – pojedinci imaju receptore koji miris doživljavaju potpuno drugačije. Drugim riječima, ako ste u skupini koja korijander ne može podnijeti, za to „krivite“ gene, a ne biljku.
Uzgoj korijandera?
Korijander potječe s prostora Mediterana i zapadne Azije, ali danas se uzgaja diljem svijeta. Najviše ga nalazimo u Aziji, Srednjem istoku, Južnoj Americi i Africi, gdje je sastavni dio tradicionalne kuhinje. Budući da voli sunčane položaje i propusna tla, uspješno se prilagođava različitim klimatskim uvjetima. Korijander je biljka koja voli sunce, ali dobro uspijeva i u polusjeni. Najbolje raste u umjerenim klimama s temperaturama između 15 i 25 °C. U vrućim i suhim uvjetima brzo prelazi u cvatnju, pa je u takvim područjima preporučljivo sijati ga postupno, u nekoliko navrata tijekom sezone.
Tlo u kojem se uzgaja treba biti lagano, dobro drenirano i bogato organskom tvari. Previše zbijena ili vlažna tla ne odgovaraju ovoj biljci, jer mogu dovesti do truljenja korijena.
Sjetva i njega
Sjetva se obavlja izravno na otvoreno ili u posude jer korijander ne podnosi presađivanje. Sjeme klija za 2 do 3 tjedna, a mlade biljke traže umjerenu vlagu pa tlo treba biti stalno blago vlažno, ali ne natopljeno. Da bi listovi bili što kvalitetniji, preporučuje se redovita berba jer se time usporava stvaranje cvjetne stabljike.
Korijander u kuhinji – list, sjeme i korijen
Jedna od posebnosti korijandra jest da se svi dijelovi biljke koriste u prehrani.
Listovi (cilantro) – svježi listovi koriste se u meksičkoj salsi, indijskim curryjima, tajlandskim juhama i bliskoistočnim umacima. Dodaju se pred kraj kuhanja kako bi zadržali svježinu.
Sjeme – sušene sjemenke imaju topliji, orašast okus i manje su intenzivne od lišća. Koriste se u kruhu, marinadama, varivima te kao nezaobilazan sastojak curry praha i drugih začinskih mješavina.
Korijen – posebno cijenjen u azijskoj kuhinji, gdje se koristi za pripremu pasta i marinada jer ima izraženiji, zemljasti okus.
Zahvaljujući ovoj raznolikosti, korijander se nalazi u gotovo svakoj svjetskoj kuhinji – od indijske do meksičke, od arapske do europske.
Ljekovita svojstva korijandra
Korijander nije samo začin, već i biljka bogata zdravim svojstvima. Tradicionalno se koristi za poboljšanje probave i smanjenje nadutosti, antibakterijsko i protuupalno djelovanje, regulaciju šećera u krvi, ublažavanje nesanice i nervoze zahvaljujući eteričnim uljima. Modernim istraživanjima potvrđuju se neka od ovih svojstava, zbog čega korijander sve više nalazi primjenu i u suvremenoj fitoterapiji.
