Rijetko koja biljna skupina ima toliku primjenu u uređenju otvorenih prostora, kao što ih imaju penjačice. Bilo da želite prekriti kakav ružan zid, ograditi se od neželjenih pogleda sa strane, ili jednostavno želite stvoriti ugodnu hladovinu pod kojom ćete opušteno sjediti, penjačice su uvijek idealan izbor.
Posađene na pravom mjestu, pomoći će nam da na neki način povežemo unutrašnjost kuće sa njenim vanjski dijelom.
Izbor penjačica je raznolik, od onih koje osim lijepih listova imaju i prekrasan cvijet, do onih koje ne cvjetaju, ali zato prave “debelu” hladovinu. Atraktivne su i penjačice jestivih plodova, kao primjerice vinova loza ili kivi.
I oni koji alternativu vrtu pronalaze na maloj terasi mogu uživati u šarenom carstvu penjačica. Za njih su najpogodnije jednogodišnje penjačice, koje se vrlo dobro snalaze u većoj tegli, ne zauzimaju mnogo mjesta, a svake ih godine možemo zamijeniti nekom drugom vrstom.
Sadnja penjačica
Svaka pojedina vrsta zahtijeva određene stanišne uvjete. Tako će ruže penjačice najbolje uspijevati na punom suncu, dok će obični, a opet toliko dekorativni bršljan, dobro uspijevati i na zasjenjenom mjestu.
Dakle, prije nego se uputite u nabavu biljaka, dobro promotrite položaj u vrtu, te sukladno uvjetima odaberite biljku.
Ako ste dobro odabrali, možete krenuti sa sadnjom.
Koju god da vrstu sadite, kvalitetna priprema tla za sadnju, važan je preduvjet uspješnog uzgoja.
Na mjestu gdje je planirano, iskopajte jamu nešto dublju no što je korjenova bala. Na teškim, glinastim tlima, dno jame dodatno prorahlite. Možda će na dno biti potrebno dodati i nešto krupnijeg šljunka kako bi se spriječilo štetno nakupljanje vode u zoni korijena.
Kupljenu sadnicu prije sadnje natopite u kanti s vodom. Pričekajte dok na površinu vode ne prestanu izlaziti mjehurići.
Ovako natopljenu sadnicu smjestite u jamu, pazeći da vrh korjenove bale bude u razini s tlom. Preduboko posađene biljke, lako mogu propasti. Ispunite rupu iskopanim vrtnim tlom, a dodajte i nešto komposta. Nogom dobro utisnite tlo. Na kraju oblikujte zdjelicu oko biljke, kako se kasnijim zalijevanjem voda ne bi razlijevala po površini.
Mala napomena.
Sadite li penjačicu uz kućni zid, uvijek je sadite oko 60 centimetara udaljenu od zida, kako pod krovom ne bi trpjela od nedostatka vlage.
Kakav potporanj postaviti uz koju penjačicu?
- Iako mnogi misle kako je nakon sadnje penjačice, dovoljno uz nju postaviti potporanj po kojem će ona pružiti svoje grane, u stvarnosti to i nije baš tako. Naime, nije svaki potporanj jednako dobar za svaku vrstu penjačica. Uvijek je potrebno izabrati onaj, koji će najbolje odgovarati svakoj pojedinoj vrsti.
Jedino čega se uvijek treba držati, jest da potporanj treba biti dovoljno čvrst, kako bi izdržao teret biljke i nakon nekoliko godina, nakon što ona dovoljno naraste i ojača.
- Pasiflora i pavitina uz potporanj se pridržavaju specijalnim organima (viticama) pa im stoga za penjanje treba osigurati rešetkast potporanj (sl. 2) koji ukoliko se postavlja uz zid, treba od njega biti udaljen 15-20 cm.
- Drugu skupinu penjačica čine povijuše, koje se okomito povijaju uz potporanj (stup, žicu, bambusov štap i sl. – sl.3). Ovdje spadaju glicinija, vrtni slak, kozja krv i dr.
- Ružama penjačicama, bugenvileji, i jasminu treba osigurati vodoravne potpornje od žice ili drvenih greda (sl. 4), koje valja udaljiti od zida oko 20 cm.
- U vrste koje ne trebaju potporanj ubrajaju se bršljan i lozica koji zračnim korijenjem ili hvataljkama prianjaju uz podlogu (sl. 1). Najčešće se penju uz zidove pa su vrlo zahvalne za prekrivanje ružnih fasada.
