[uam_ad id="2086"]

Uzgoj na otvorenom

Mimoza – biljka toplog juga

Izuzetno dekorativna vrsta, prekrasnih žutih mirisnih cvjetića koji se pojavljuju već od sredine siječnja, uzgaja se na našem jugu

Čim se ukažu prvi cvjetovi mimoze, prve asocijacije padaju na proljeće, koje je ipak kalendarski još prilično daleko.  Dok je kontinent još uvijek okovan snijegom i ledom, u našem priobalju prkoseći burama, od sredine siječnja s cvatnjom započinju mimoze.

[uam_ad id="2087"]

Iako je naziv mimoza u nas uvriježen, mimoza je samo jedna od vrsta roda Acacia, koji obuhvaća preko 1.000 vrsta listopadnog i  zimzelenog grmlja i stablašica.

Od njih u našem priobalju susrećemo 4 najčešće vrste. Najčešća je srebrna akacija Acacia dealbata, vrsta porijeklom iz Australije, gdje naraste i do 25 metara visine, a koju su diljem svijeta proširili pomorci. Prvi su primjerci pristigli na Europsko tlo, u okolicu francuskog Cannesa oko 1860. godine

Villa Giove

U našem području naraste do maksimalnih 10 metara. Zimzelena je vrsta, perastih listova sastavljenih o brojnih liski, vrlo raširena u cvjećarstvu. Kod fizičkog dodira lista, dolazi do pojave “nastije” – podražajnog gibanja organa, u ovom slučaju liski koje se preklope pa izgledaju kao da su uvenule.

 

Uzgoj na toplim, osunčanim položajima

Akacije su biljke toplih, osunčanih područja, pa im je i uzgoj ograničen samo na određenim područjima našeg priobalja i otoka. Naši najpoznatiji lokaliteti na kojima se uspješno uzgajaju, jesu šire područje Dubrovnika s otocima, dok se pojedinačni primjerci mogu pronaći i u okolici Splita, pa i malo sjevernije.

Osim što zahtijevaju topliju klimu, nužan uvjet uspješnog uzgoja jest i kiselkasto tlo. Većina je vrsta osjetljiva na visoki sadržaj vapna u tlu, pa posađene na takvim tlima pokazuju slabiji rast, manje bujnu cvatnju, cvjetovima slabije kvalitete, a na listovima dolazi do izrazitog žućenja (kloroze). Takve biljke obično brzo propadaju.

Kako je većina naših tala upravo takva, preporučljivo je uzgajati one sorte uzgojene na podlozi Acacia floribunda.

Vrsta je to nešto manjeg rasta (do 6 metara), ali zato znatno povoljnija za uzgoj na vapnenim tlima. Za razliku od mimoze (A. dealbata) koja cvjeta jednom godišnje, već od kraja siječnja, ova akacija osim u proljeće, cvjeta tijekom ljeta pa sve do u jesen.

U otpornosti prema niskim temperaturama razlikuju se pojedine vrste ili sorte. One vrste koje cvjetaju vrlo rano, još u prosincu nisu otporne na mraz. Stradaju kada se temperature spuste ispod 3-4 stupnja C, dok su vrste koje cvjetaju od kraja veljače i u ožujku otporne i na vrlo niske temperature. Podnijeti će i temperature do –12 stupnjeva C.

Među akacijama svojom se ljepotom ističe i Accacia farnesiana, u Dubrovniku znana kao gazija. Listopadna je vrsta, sa izraženim trnjem. Ono što ju razlikuje od ostalih vrsta jest ljetna cvatnja, koja se nerijetko produži do u jesen.

 

Sadnja u kiselkasta tla

Sve akacije najbolje je saditi krajem ožujka i u travnju, nakon što temperature porastu. Kako za uzgoj zahtijevaju dublja i rahla tla, prije sadnje je tlo potrebno duboko prekopati. Kod sadnje korigirajte  kiselost tla, barem u rupi za sadnju u koju ćete dodati kiseo supstrat te veće količine organskih i mineralnih gnojiva, posebice fosfornih.

Nakon sadnje, a i tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja nužno je osigurati dovoljne količine vode, budući mimoza traži obilno zalijevanje.

Mlade biljke tijekom zime zaštitite od smrzavanja omatanjem zaštitnim materijalom, a ako odrasla biljka smrzne, nemojte ju odmah “prekrižiti”. Ako je korijenje ostalo neoštećeno, porežite je, a budući ima jaku izbojnu snagu iz panja, kroz vrlo kratko vrijeme će potjerati brojne nove izboje.

Posađene mimoze cvjetat će već nakon nekoliko godina, no na punu cvatnju možemo računati tek kod biljaka starih 8 godina.

 

Redovito prihranjivanje

Kako mnogi uzgajaju mimoze za rez, vrlo je važno svake godine biljke prihraniti odgovarajućom količinom mineralnih i organskih gnojiva kako bi biljka nakon reza razvila dovoljno gustu krošnju s granama koje će slijedeće godine cvjetati.

Ovisno o starosti i količini odrezanih grana određujemo potrebnu dozu gnojiva. Smatra se kako je nakon rezanja grana sa jednog srednje razvijenog stabla, isto potrebno prihraniti sa oko 50 kg stajnjaka i oko 5 kilograma kompleksnog mineralnog gnojiva s većim udjelom fosfora.

 

Razmnožavanje

Mimoze je moguće razmnožiti na nekoliko načina. Najjednostavnije je razmnožavanje iz sjemena, no tako dobivene biljke manje su otporne na vanjske uvjete, slabije cvjetaju i općenito su kraćeg životnog vijeka. Jednostavno je i razmnožavanje reznicama.

Poludrvenaste reznice dužine oko 15 centimetara uzimamo u kolovozu i rujnu. Sade se u mješavinu treseta i pijeska. Grančice sadimo u sandučiće ili cvjetne lončiće, više reznica jednu do druge. Posudu prekrijemo prozirnom PVC vrećicom i smjestimo na svijetlo, ali sjenovito mjesto. Uz redovito orošavanje, na toplom i zaštićenom mjestu, biljke će do sljedećeg proljeća razviti korijenje nakon čega ih presađujemo u pojedinačne lončiće. Još se neko vrijeme uzgajaju u lončićima kako bi se dovoljno razvile, a nakon toga ih sadimo na predviđeno mjesto u vrtu ili u cvjetne lonce na terasi.